Rev2 2545/2017 radno pravo; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2545/2017
12.10.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vera Stojanović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP BB iz ..., koga zastupa Nemanja Aleksić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1329/17 od 22.05.2017. godine, u sednici održanoj 12.10.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1329/17 od 22.05.2017. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1329/17 od 22.05.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu P1 67/2016 od 28.02.2017. godine, kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se kao nezakonito poništi rešenje direktora tuženog br. ... od 08.01.2016. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu br. ... od 31.08.2015. godine i tuženi obaveže da ga vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju i tražio troškove za sastav odgovora i sudsku taksu po odluci suda.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu drugostepenu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/2014) i našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem tuženog od 08.01.2016. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu, jer je 09.12.2015. godine, pre isteka radnog vremena odbio da se podvrgne alkotestu, tako što je po povratku u krug preduzeća odugovlačio dolazak u kancelariju gde je vršeno alkotestiranje, a kada se pojavio u 15,08 odbio je da uradi test jer je prošlo radno vreme. Pre donošenja rešenja o otkazu tuženi je tužiocu dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz u kome su navedeni isti razlozi kao i u rešenju o otkazu ugovora o radu, na koje se tužilac nije izjasnio. Dana 09.12.2015. godine, tuženi je vršio alkotestiranje zaposlenih u zgradi u ul. ... putem Komisije za bezbednost i zdravlje na radu sačinjene od VV, GG i DD. Testiranje je vršeno aparatom etilometom marke ''Dreger''. Navedenog dana 09.12.2015. godine, tužilac je sa vozačem kamiona ĐĐ svratio do zgrade u ul. ..., negde između 14.50 i 14.55 časova, kada ih je VV lično pozvao na alkotest, na koji poziv se ĐĐ odmah odazvao. Tužilac nije otišao u kancelariju po pozivu, već u prostoriju za presvlačenje, gde se zadržao pa su ga u dva navrata, prvo EE a zatim i VV lično pozivali ubrzavajući ga. On se pojavio po isteku radnog vremena oko 15.05, kada je odbio da se testira, navodeći da je prošlo radno vreme i da više nije u obavezi da se testira. Komisija je u 15.08 časova konstatovala da je tužilac odbio da se alkotestira i razloge koje je naveo.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad.

Prema članu 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Prema članu 110. stav 1. tačka 21. Pravilnika o radu tuženog od 28.08.2015. godine, pored povreda radnih obaveza utvrđenih zakonom i članom 108. Pravilnika o radu utvrđuju se i druge povrede radnih obaveza zbog kojih tuženi kao poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu između ostalih i ako odbije da se podvrgne alko ili narkotestu po zahtevu ovlašćenog lica.

Kako je u postupku utvrđeno da je tužilac izvršio jednu od povreda radnih obaveza koje su mu pobijanim rešenjem stavljene na teret, propisanu članom 110. stav 1. tačka 21. Pravilnika o radu, jer je odbio da se podvrgne alkotestu, iako mu je poziv upućen od strane ovlašćenog lica u prostorijama poslodavca pre isteka radnog vremena, postojao je opravdan razlog za donošenje rešenja o otkazu na osnovu čl. 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu. Dostavljanjem upozorenja tužiocu je omogućeno pravo na odbranu, u smislu čl.180.ZOR-a, pa je rešenje doneto u zakonom propisanoj proceduri. Stoga nije osnovan ni zahtev tužioca za vraćanje na rad, kako to pravilno zaključuju nižestepeni sudovi, pa nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Revizijom ne može da se pobija utvrđeno činjenično stanje (član 407. stav 2. ZPP), pa predmet ocene revizijskog suda nisu bili navodi u reviziji kojima se činjenično stanje osporava.

Na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju od strane advokata, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje ove parnice.

Na osnovu člana 414. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić