Rev2 3/2020 3.7.1; pojam zlostavljanja na radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3/2020
20.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Zorane Delibašić, članova veća u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Ivanović, advokat iz ..., protiv tuženog AD BB iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Novković, advokat iz ..., umešač na strani tuženog VV, iz ..., radi zaštite od zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2240/2019 od 02.09.2019. godine, na sednici veća održanoj dana 20.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2240/2019 od 02.09.2019. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2240/2019 od 02.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Novom Sadu P1 61/2015 od 28.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac u periodu od 12.05.2015. godine do dana podnošenja tužbe preterpeo zlostavljanje na radu od strane direktora filijale ..., da se zabrani svako dalje zlostavljanje i objavi presuda u dnevnom listu „...“ kao i da tuženi na ime naknade nematerijalne štete isplati tužiocu iznos od 200.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 128.150,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Gž1 2240/2019 od 02.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Višeg suda u Novom Sadu P1 61/2015 od 28.12.2018. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava.

Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tužbenog zahteva je utvrđenje i sprečavanje zlostavljanja na radu. Sudovi su o postojanju zlostavljanja tužioca na radu odlučili uz adekvatnu primenu odredaba materijalnog prava, pa imajući u vidu i da odluka u sporovima sa ovom vrstom tražene pravne zaštite zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u svakom konkretnom slučaju, to Vrhovni kasacioni sud nalazi da u ovoj pravnoj stvari ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava, kao ni potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema prirodi tražene pravne zaštite, primenom člana 29. stav 4. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Sl. glasnik RS“ broj 36/10), ovaj spor spada u parnice iz radnih sporova, a stavom 5. istog člana propisano je da ako ovim zakonom nisu predviđena posebna pravila, u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak.

Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nije predviđeno da je u ovoj vrsti sporova revizija uvek dozvoljena, a prema odredbi člana 441. ZPP, u parnicama iz radnih odnosa revizija je dozvoljena samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi zaštite od zlostavljanja na radu i naknade štete, podneta je 29.10.2015. godine, a vrednost predmeta spora označena je u tužbi iznosom od 200.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se tražena pravna zaštita ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da označena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić