Rev2 491/2020 3.5.10; višak zaposlenih

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 491/2020
06.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Nenad Petković, advokat iz ..., protiv tuženog „Aptiv mobility services“ DOO Novi Sad, koga zastupa punomoćnik Milutin M. Sretenović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1693/19 od 27.11.2019. godine, u sednici održanoj 06.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1693/19 od 27.11.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1395/2018 od 20.03.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tuženog od 10. 05.2018. godine i da se ponište sve pravne posledice koje je to rešenje proizvelo, kao i da se tuženi obaveže da vrati tužioca na rad i nadoknadi mu troškove postupka. Stavom drugim izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1693/19 od 27.11.2019. godine, stavom prvim izreke usvojena je žalba tužioca i preinačena prvostepena presuda, tako što je usvojen tužbeni zahtev i poništeno rešenje tuženog od 10.05.2018. godine, a tuženi obavezan da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka tako što je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova u iznosu od 70.500,00 dinara sa kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 113.250,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju tuženog sa zahtevom za naknadu troškova.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14) i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog od novembra 2016. godine do 31.05.2018. godine, najpre na određeno vreme, a zatim na neodređeno vreme na radnom mestu ... . U decembru mesecu 2017. godine tuženi je izgubio projekat „Mercedes“ koji se odnosio na proizvodnju delova za Mercedese, te su zaposleni koji su radili na ovim poslovima, među kojima je i tužilac, raspoređeni na druge projekte „Jaguar“ i „Volvo“. Dana 10.05.2018. godine direktor tuženog je doneo Odluku u kojoj je navedeno da će predstavljati pravni osnov za donošenje rešenja o prestanku radnog odnosa zaposlenima na neodređeno vreme na radnom mestu ... i to tužiocu i BB, te da se proglašavaju tehnološkim viškom. Kao razlog je navedeno da se zbog potreba procesa i organizacije rada kod tuženog, nakon pismenog predloga menadžera inženjeringa, smanjuje broj izvršilaca na poslovima radnog mesta ... za dva izvršioca, da će ova odluka stupiti na snagu danom njenog donošenja, a primenjivaće se od 31.05.2018. godine sa kojim danom će navedenim zaposlenima prestati radni odnos. Pored toga tuženi je 10.05.2018. godine doneo Izmene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kojima je smanjen broj izvršilaca na poslovima radnog mesta ... za dva izvršioca, a koji će se 10.05.2018. godine objaviti na oglasnoj tabli, nakon čega će stupiti na pravnu snagu osmog dana od dana objavljivanja, a primenjivaće se od 31.05.2018. godine. Istog dana 10.05.2018. godine, doneto je rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu na osnovu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu i navedene Odluke direktor tuženog od 10.05.2018. godine, dostavljeno je tužiocu u prostorijama tuženog 31.05.2018. godine, a nekoliko dana pre toga tužiocu je isplaćena otpremnina. Donošenju osporenog rešenja je prethodilo ocenjivanje zaposlenih, odnosno evaulacija koju je izvršio VV supervizor, pa kako je zaključeno od neposredno pretpostavljenih da tužilac nije pokazao zadovoljavajuće rezultate da je spor u realizaciji delegiranih zadataka, da ne može samostalno da izvrši zadatke, već da je većinu zadataka morao da izvrši uz pomoć kolega, te da je svaki dokument koji je kreirao morao biti proveren pre postavljanja na liniju i da nema napretka u razvoju tehničkih veština, to je na osnovu takve ocene menadžer proizvodnog inženjeringa predložio da se tužilac i BB proglase tehnološkim viškom. Na osnovu izvršenog ocenjivanja tužiočevog rada sastavljen je akt evaulacije rada zaposlenog od 25.04.2018. godine. Tuženi nije obavestio tužioca o ocenjivanju, niti o dobijenim rezultatima ocenjivanja, niti su opštim aktom tuženog predviđena pravila ocenjivanja zaposlenih. Tuženi nije bio u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih s obzirom na broj zaposlenih i broj onih koji su u predmetnom periodu proglašeni tehnološkim viškom, niti je u daljem periodu na radnom mestu tužioca zaposlio neko drugo lice.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev kao neosnovan, nalazeći da je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu doneto zbog prestanka potrebe za njegovim radom usled organizacionih i ekonomskih promena, smanjenjem broja izvršilaca na radnom mestu ..., u zakonito sprovedenom postupku. Tuženi je doneo odgovarajuće akte (izmenu Pravilnika o sistematizaciji, Odluku o personalizaciji lica koja će biti proglašena viškom) koji su stupili na snagu pre prestanka radnog odnosa tužiocu. Pored toga izvršena je evaulacija (ocenjivanje rada) kojom je tužiočev rad negativno ocenjen, pa je poslodavac imao diskreciono pravo da kada postoji višak zaposlenih odluči ko će od zaposlenih biti proglašen tehnološkim viškom.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i usvojio tužbeni zahtev nalazeći da je rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu nezakonito jer je doneto pre stupanja na snagu Izmena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova od 10.05.2018. godine (stupile na pravnu snagu osmog dana od dana objavljivanja na oglasnoj tabli), pa nije bilo osnova da tužiocu prestane radni odnos primenom odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda neosnovano se revizijom tuženog ukazuje da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Prema članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Zakon o radu ne sadrži kriterijume kojih je poslodavac dužan da se pridržava pri određivanju na koje će se zaposlene odnositi prestanak potrebe za radom, već propisuje postupak koji se u tom slučaju primenjuje i određuje prava koja je poslodavac dužan da obezbedi zaposlenima za čijim je radom prestala potreba. Program rešavanja viška zaposlenih, poslodavac je dužan da donese kada se stekne neki od uslova iz člana 153. navedenog zakona u zavisnosti od broja zaposlenih koji predstavljaju višak u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Međutim, čak i u situaciji kada poslodavac nije u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih to mu, suprotno stanovištu prvostepenog suda, ne daje diskreciono pravo da bez određenog kriterijuma samostalno odluči koji zaposleni predstavljaju višak, već naprotiv, određivanje lica koja prestavljaju višak od više izvršilaca na istom radnom mestu, bez primene kriterijuma, takvu odluku čini nezakonitom. Razlozi zbog kojih baš određeni zaposleni predstavlja višak su nužni za zakonitost rešenja o otkazu po ovom osnovu. Pored toga, kod ocenjivanja i vrednovanja rada zaposlenog, bitno je da zaposleni bude obavešten da će njegov rad biti ocenjivan, da bude upoznat sa datom ocenom i da mu se omogući pravo na odbranu u situaciji kada nije zadovoljan dobijenom ocenom. U konkretnom slučaju tužilac nije bio upoznat sa vršenjem evaulacije (ocena rada zaposlenog) i datom negativnom ocenom u aktu evaulacije od 25.04.2018. godine, a tuženi kao poslodavac nije imao propisanu proceduru i kriterijume za vrednovanje. Osporeno rešenje o otkazu od 10.05.2018. godine je nezakonito i zbog toga što je doneto na osnovu Odluke direktora tuženog od 10.05.2018. godine (stupila na pravnu snagu danom donošenja), kojom su unapred određena imena zaposlenih koji su tehnološki višak, a pre stupanja na snagu Izmena i dopuna Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kojima je smanjen broj izvršilaca na poslovima radnog mesta ... za dva izvršioca. Kod prethodno iznetih razloga, pravilno je pobijanom odlukom usvojen tužbeni zahtev poništajem rešenja o otkazu ugovora o radu i reintegracijom tužioca u proces rada na osnovu člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova odgovora na reviziju je odbijen na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje ove parnice.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić