Rev2 539/2020 3.7; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 539/2020
28.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Petar Zdravković, advokat u ..., protiv tuženog Grada Zaječara, koga zastupa Pravobranilac Grada Zaječara i tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Vojislav Videnović, advokat u ..., radi zaštite od zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude 28. maja 2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1211/19 od 19.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zaječaru P1 9/17 od 28.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se prema tuženima utvrdi da je pretrpeo zlostavljanje na radu i da i nadalje trpi zlostavljanje na radu od strane ... gradske uprave Zaječara BB, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se tuženima zabrani dalje vršenje zlostavljanja tužioca od strane ... gradske uprave Zaječar BB, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se tuženi Grad Zaječar obaveže da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog zlostavljanja na radu isplati iznos od 113.000,00 dinara, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da na ime naknade troškova parničnog postupka isplati tuženom Gradu Zaječaru iznos od 144.000,00 dinara. Stavom petim izreke, obavezan je tužilac da na ime naknade troškova postupka isplati tuženom BB iznos od 127.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1211/19 od 19.09.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/2018 i 18/2020 -u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužbom podnetom 10.10.2017. godine, tužilac je tražio da se utvrdi da je zlostavljan na radu, da se tuženima zabrani dalje vršenje zlostavljanja kao i da mu tuženi na ime naknade nematerijalne štete isplate iznos od 113.000,00 dinara.

Po članu 441. ZPP revizija je dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već se radi o zlostavljanju na radu, to revizija tužioca nije dozvoljena.

Po članu 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Revizija tužioca nije dozvoljena ni u delu tužbenog zahteva koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 113.000,00 dinara imajući u vidu da se radi o novčanom potraživanju u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Na osnovu člana 413. ZPP u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branko Stanić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić