Rev2 841/2015 ovlašćena direktora

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 841/2015
04.11.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog T.š. D.P. G.K., čiji je punomoćnik S.R., advokat iz N., sa umešačem na strani tužioca I.S., protiv tuženog-protivtužioca M.S. iz Š., čiji je punomoćnik Ž.S., advokat iz V., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3678/14 od 20.01.2015. godine, u sednici održanoj 04.11.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3678/14 od 20.01.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kosovskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Ranilugu P1 275/12 od 30.12.2013. godine, stavom prvim izreke, poništeni su kao nezakoniti odluka tužioca od 18.01.2011. godine, kojom je izvršen izbor nastavnika grupe elektrotehničkih predmeta, kao i ugovor o radu od 01.02.2011. godine zaključen između stranaka. Stavom drugim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Dopunskom presudom istog suda od 03.09.2014. godine odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog kojim je tražio da se naloži tužiocu da ga rasporedi na poslove nastavnika grupe elektrotehničkih predmeta.

Apelacioni sud u Nišu je presudom Gž1 3678/14 od 20.01.2015. godine odbio kao neosnovane žalbe tuženog i potvrdio prvostepene presude.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi je obavljao funkciju direktora tužioca u periodu od 18.12.2006. do 17.12.2010. godine, do isteka mandata. Nakon toga, bio je vršilac dužnosti direktora do 18.05.2011. godine. U svojstvu direktora, tuženi je raspisao konkurs za radno mesto nastavnika grupe elektrotehničkih predmeta, na neodređeno vreme, za 40 sati nedeljno. Po okončanju konkursa tuženi je doneo odluku kojom je, od šestorice prijavljenih kandidata, primio sebe u radni odnos na neodređeno vreme. Potom je doneo rešenje prema kome bi mu, na radnom mestu nastavnika elektrotehničke grupe predmeta, mirovala prava i obaveze iz radnog odnosa, dok obavlja funkciju direktora. Ugovor o radu za obavljanje ovih poslova tuženi je potpisao i kao zaposleni i kao ovlašćeno lice poslodavca. Republički prosvetni inspektor je u zapisniku od 12.12.2011. godine konstatovao da nije bilo potrebe da se raspisuje konkurs za radno mesto nastavnika grupe elektrotehničkih predmeta, s obzirom na to da u momentu kada je raspisan, nije postojao nezastupljen čas iz ove grupe predmeta.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su ocenili da su odluka o izboru tuženog za prijem u radni odnos na neodređeno vreme i ugovor o radu, koji je tuženi potpisao kao zaposleni i predstavnik poslodavca, ništavi pravni akti.

Prema članu 103. stav 1. ZOO ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav je ako je cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Prema članu 62. stav 3. tačka 17. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, broj 72/09, 52/11) direktor odlučuje o pravima, obavezama i odgovornostima učenika i zaposlenih, u skladu sa ovim i posebnim zakonom. Stavom 4. istog člana predviđeno je da u slučaju privremene odsutnosti i sprečenosti direktora da obavlja dužnost, zamenjuje ga nastavnik, vaspitač i stručni saradnik u ustanovi na osnovu ovlašćenja direktora, odnosno organa upravljanja, u skladu sa zakonom.

Imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju, odlukom od 18.01.2011. godine za nastavnika grupe elektrotehničkih predmeta na neodređeno vreme sa punim radnim vremenom izbor izvršio v.d. direktor za samog sebe, što je u suprotnosti sa citiranim članom zakona, jer je bio u obavezi da da ovlašćenje drugom zaposlenom radniku u pismenom obliku koji bi doneo odluku o izboru po pribavljenom mišljenju Školskog odbora, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je odluka o izboru doneta u suprotnosti sa zakonom.

Pored toga, i ugovor o radu je zaključen suprotno odredbi člana 30. Zakona o radu. Ovom zakonskom odredbom propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu koji zaključuju zaposleni i poslodavac. U konkretnom slučaju, ugovor o radu zaključio je M.S. (ovde tuženi) u svojstvu zaposlenog i u svojstvu poslodavca, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da su sporna odluka o izboru i ugovor o radu ništavi pravni akti.

Na osnovu člana 405. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.