Rev2 859/2015 ponašanje zaposlenog

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 859/2015
27.10.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužioca Z.D. iz B., čiji je punomoćnik T.D., advokat iz B., protiv tuženog A.k. K., čiji je punomoćnik Z.G., advokat iz B., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6160/13 od 15.10.2014. godine, u sednici održanoj 27.10.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6160/13 od 15.10.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 589/10 od 30.06.2010. godine, ispravljene rešenjem istog suda P1 589/10 od 04.05.2010. godine i P1 589/10 od 13.06.2013. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tuženog broj 475 od 01.11.2006. godine, kojim mu je otkazan ugovor o radu. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da sud obaveže tuženog da ga vrati na rad i isplati mu zaradu u iznosima i za vremenski period kao u sadržaju tog stava, sa kamatom dospeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i zahtev za naknadu troškova postupka. Trećim stavom izreke, tužilac je obavezan da tuženom na ime troškova postupka isplati 114.000,00 dinara u roku od 8 dana.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6160/13 od 15.10.2014. godine, stavom prvim izreke potvrđena je prvostepena presuda i žalba tužioca odbijena kao neosnovana, a drugim stavom izreke odbačeni su kao neblagovremeni podnesci označeni kao dopuna žalbe tužioca od 30.11.2010. i 13.03.2013. godine.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni povrede postupka na koje se ukazuje u reviziji, s obzirom da sud saglasno odredbi člana 7. i 8. ZPP ima ovlašćenja da po svom uverenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, odnosno koje će od predloženih dokaza izvesti na raspravi. Osim toga, ukazivanjem na ovu povredu postupka, po oceni ovog suda osporava se utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog saglasno članu 398. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog od 1982. godine na radnom mestu VKV auto-mehaničar, a predsednik sindikata od 2004. godine. Dana 06.10.2006. godine u prostorijama tuženog, tužilac je uputio ozbiljnu pretnju vlasniku tuženog – M.G., kada je saznao da će veći broj zaposlenih ostati bez posla, izjavivši ''gde je gazda, ne može to tako da se završi, nekome će pasti mrak na oči, neko će odrobijati glavom'', a potom, kada su policijski službenici došli po pozivu tuženog, ponovio: ''ja ću nekada izaći sa robije, a gazda ispod zemlje neće nikad''. Zbog navedenog ponašanja tužioca, tuženi je uputio tužiocu upozorenje pred otkaz, a potom doneo osporeno rešenje od 01.11.2006. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. tačka 3. Zakona o radu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtev tužioca za poništaj osporenog rešenja, vraćanje na rad i isplatu zarade.

Razlozi revizije kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava nisu osnovani.

Članom 179. tačka 3. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', broj 24/05), koji je važio u spornom periodu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoje opravdani razlozi koji se odnose na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Istu odredbu sadrži i ugovor o radu koji je tužilac zaključio sa tuženim 24.10.2002. godine, gde je u članu 8. tačka 4. određeno da se zaposlenom može otkazati ugovor o radu, ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad u preduzeću, odnosno ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje u kontekstu navedenih zakonskih odredbi i odredbi ugovora o radu, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nedolično i nasilničko ponašanje tužioca navedenog dana, predstavlja ponašanje zbog koga ne može da nastavi rad u istom preduzeću.

Neosnovano se u reviziji ukazuje da se navedene odredbe ugovora o radu koje se odnose na nedolično ponašanje prema korisnicima usluga, strankama ili zaposlenima u preduzeću, u konkretnom slučaju ne mogu primeniti jer je M.G. većinski vlasnik preduzeća, a ne zaposleno lice kod tuženog, jer suština navedene norme i odredbe ugovora o radu je, po oceni ovog suda, sprečavanje nedoličnog i nasilničkog ponašanja prema bilo kome koji je u vezi sa radom i poslovanjem preduzeća, što svakako jeste i vlasnik preduzeća.

Imajući u vidu napred izneto, kao i činjenicu da se u reviziji ponavljaju žalbeni navodi koji su od strane drugostepenog suda pravilno ocenjeni, ovaj sud je primenom člana 405. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Ljubica Milutinović, s.r.