Spp 1/2020 postupak za rešavanje spornog pravnog pitanja; 3.19.1.11; 3.1.2.10

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Spp 1/2020
02.06.2020. godina
Beograd

OSNOVNI SUD U NOVOM PAZARU

VEZA: P 800/18

Izvod iz zapisnika sa III sednice Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održane 02.06.2020. godine.

O D L U K A

ODBACUJE SE, kao nepotpun, predlog Osnovnog suda u Novom Pazaru za rešavanje spornog pravnog pitanja i zauzimanje pravnog stava u predmetu P 800/18.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Novom Pazaru je dostavio spise P 800/18 i na osnovu člana 180. stav 1. Zakona o parničnom postupku predložio rešavanje spornog pravnog pitanja.

Iz zahteva Osnovnog suda u Novom Pazaru i spisa sledi da je Osnovnom sudu u Novom Pazaru 06.08.2018. godine podneta tužba protiv Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Novi Pazar, radi neosnovanog obogaćenja. U tužbi je navedeno da je tuženi tužiocu privremenim rešenjem od 18.06.2013. godine utvrdio od 06.12.2012. godine potpuni gubitak radne sposobnosti, kao posledicu povrede van rada, pravo na invalidsku penziju od 06.12.2012. godine u najnižem iznosu, da će se isplata vršiti od 06.12.2012. godine, s tim što će mu se obustavljati 1/3 penzije u korist računa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok se ne namire neuplaćeni dospeli doprinosi. Navedenim rešenjem tuženog odlučeno je da će se tužiocu obustavljati 1/3 penzije u korist računa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, dok se ne namire neuplaćeni dospeli doprinosi na osnovu 4. Odluke u utvrđivanju svojstva osiguranika i obaveze plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje („Službeni glasnik RS“, br.43/11). Odlukom Ustavnog suda Republike Srbije IUO 279/2017 od 21.12.2017. godine utvrđeno je da odredba člana 4. Odluke o utvrđivanju svojstva osiguranika i obaveza plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. S obzirom da Ustavni sud nije doneo odluku o načinu otklanjanja posledice navedene neustavne odredbe Odluke o utvrđivanju svojstva osiguranika i obavezi plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, niti je Vlada Republike Srbije u okviru svojih ovlašćenja obezbedila izvršenje navedene odluke Ustavnog suda za sporni period neustavne i nezakonite obustave 1/3 penzije tužioca, to je tužilac podneo tužbu zbog neosnovanog obogaćenja iz razloga što je osnov po kome mu je vršena obustava 1/3 penije nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Tuženi je u odgovoru na tužbu osporio postavljeni zahtev, ističući da iznosi koji su odbijeni tužiocu na ime neuplaćenih doprinosa nisu prešli u imovinu tuženog, a još manje da je taj prenos bio bez osnova, već da obaveza uplate nedostajućih doprinosa ide isključivo na njegov račun i u njegovu korist, a obračun nedostajućih doprinosa i njihova visina obračunata je prilikom izrade rešenja o čemu je tužilac bio upoznat i na šta je pristao tako što su mu se u prethodnom periodu vršile obustave istih. Dalje je naveo da je sve ovo vršio na osnovu člana 120. Zakona o PIO, kao i na osnovu člana 2. Odluke o utvrđivanju svojstva osiguranika i obaveze plaćanja doprinosa PIO kojim je utvrđena obaveza osiguranika da se dospeli, a neuplaćeni iznosi doprinosa namire, tako što će se vršiti obustava u visini od 1/3 od obračunate penzije do isplate istih, a nakon čega će se izvršiti preračun ranije utvrđene penzije, kao i da je nakon donošenja odluke Ustavnog suda za ubuduće prestao sa obustavom 1/3 penzije tužioca, jer će se obaveze po osnovu doprinosa na ovaj način namirene uračunati u penziju i shodno tom doneti novo rešenje o visini penzije tužioca.

Tužilac je 27.01.2020. godine podneo predlog sa zahtevom da se pokrene postupak pred Vrhovnim kasacionim sudom radi rešavanja spornog pravnog pitanja, navodeći da je pred Osnovnim sudom u Novom Pazaru pokrenuto preko 50 postupaka po istom pravnom osnovu i ukazujući da je pred istim prvostepenim sudom doneta presuda P 767/18 od 09.10.2019. godine, kojom je usvojen zahtev tužioca u toj parnici i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete za period od avgusta 2015. godine zaključno sa decembrom 2017. godine isplati pojedinačne mesečne iznose bliže navedene u toj presudi, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa pa do isplate, koja presuda je ukinuta rešenjem Višeg suda u Novom Pazaru Gž 1423/19 od 16.01.2020. godine, i da iz obrazloženja navedenog rešenja Višeg suda u Novom Pazaru sledi da je taj sud stao na stanovište da lice kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom donetim na osnovu kasiranog zakona ili drugog opšteg akta, mora pokušati da otkloni štetne posledice neustavnosti ili zakonitosti u skladu sa članom 61. i 62. Zakona o Ustavnom sudu, pa ukoliko takav zahtev nije podnet, odnosno ukoliko lice kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donetim na osnovu kasiranog zakona ili drugog optšeg akta, nije pokušao da otkloni štetne posledice neustavnosti i nezakonitosti, već se odmah obratilo tužbom sudu radi naknade štete, da nema pravo na naknadu štete u parničnom postupku, odnosno da je takav zahtev neosnovan. Dalje je naveo da je Vrhovni kasacioni sud u svojoj presudi Rev2 381/2016 od 17.03.2016. godine stao na stanovište da nije obavezno prethodno obraćanje Ustavnom sudu zahtevom za naknadu štetu da bi se stvorila mogućnost podnošenja tužbe za naknadu štete redovnom sudu.

Postavljeno sporno pravno pitanje glasi:

Da li postoji obaveza svakog tužioca da u ovoj pravnoj situaciji pre podnošenja tužbe sudu opšte nadležnosti da se obrati zahtevom za naknadu štete Ustavnom sudu?

Prvostepeni sud je doneo rešenje P 800/18 od 04.02.2020. godine kojim je odlučio da se zastaje sa postupkom u ovoj pravnoj stvari do donošenja odluke Vrhovnog kasacionog suda o spornom parvnom pitanju, i da će se postupak nastaviti kada se okonča postupak pred Vrhovnim kasacionim sudom, međutim nije izrazio sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja, već je zahtev uz spise P 800/18 dostavio Vrhovnom kasacionom sudu.

Vrhovni kasacioni sud je na sednici Građanskog odeljenja održanoj 02.06.2020. godine, odbacio zahtev za rešavanje spornog pravnog pitanja na osnovu člana 182.stav 1. Zakona o parničnom postupku, nalazeći da je isti nepotpun, jer Osnovni sud u Novom Pazaru uz zahtev nije priložio i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja.

Međutim, zbog značaja koji postavljeno pitanje ima za sudsku praksu, o istom će se sednica Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda izjasniti pravnim stavom koji će biti objavljen na sajtu.

Predsednik Građanskog odeljenja sudija

dr Dragiša B. Slijepčević