Kzz 179/2020 439 tač.1 odbijen zzz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 179/2020
03.03.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Sonje Pavlović, Radoslava Petrovića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Zdravka Josića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 1809/17 od 05.03.2019. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 167/19 od 28.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 03.03.2020. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Zdravka Josića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 1809/17 od 05.03.2019. godine i Višeg suda u Novom Sadu Kž1 167/19 od 28.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu K 1809/17 od 05.03.2019. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika pa joj je izrečena uslovna osuda kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 meseca i istovremeno je određeno da se tako utvrđena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku proveravanja u trajanju od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Na osnovu člana 264. stav 4. ZKP, okrivljena je oslobođena dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Presudom Višeg suda u Novom Sadu Kž1 167/19 od 28.10.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA, advokata Zdravka Josića i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Zdravko Josić, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će iste u celini preinačiti i okrivljenu osloboditi od optužbe, jer delo za koje je osuđena ne predstavlja krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je neosnovan.

Branilac okrivljene AA, advokat Zdravko Josić, u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja zahteva ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodeći da radnje za koje je okrivljena oglašena krivom, nisu krivično delo.

Krivično delo nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, postoji kada učinilac dela ne daje izdržavanje za lice koje je po zakonu dužan da izdržava, a ta dužnost je utvrđena izvršnom sudskom odlukom, ili izvršnim poravnanjem.

Imajući u vidu citirani zakonski opis bića krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1.KZ, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz činjeničnog opisa utvrđenog u izreci prvostepene presude i to da: okrivljena u periodu i u mestu bliže opisanom u izreci presude, sposobna da shvati značaj svog dela i da upravlja svojim postupcima, svesna svog dela i njegove zabranjenosti, čije izvršenje je htela, nije davala izdržavanje za lice koje je po zakonu dužna da izdržava, u iznosu i na način kako je to utvrđeno pravnosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljene stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ i to kako objektivna obeležja koja se odnose na radnje okrivljene, tako i subjektivna obeležja dela koja se tiču uračunljivosti i umišljaja (svesti i volje) okrivljene za izvršenje dela, koji uključuje i svest o zabranjenosti dela.

Naime, radnja izvršenja krivičnog dela iz člana 195. stav 1. KZ jeste nedavanje izdržavanja u iznosu i na način kako je to utvrđeno izvršnom sudskom odlukom ili poravnanjem, a delo je izvršeno samim propuštanjem da se da izdržavanje, što je u konkretnoj situaciji slučaj.

Stoga Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim navode zahteva branioca okrivljene da su pobijane pravnosnažne presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Tačni su navodi zahteva da je kao početak perioda za koji okrivljena nije davala izdržavanje pogrešno označen datum pravnosnažnosti sudske odluke kojom je okrivljenoj utvrđena obaveza izdržavanja, a umesto dana kada je ista postala izvršna.

Međutim, kako ovim navodima branilac okrivljenog zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i pogrešno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), Vrhovni kasacioni sud se u ocenu tih navoda nije upuštao, obzirom da isti, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge, zbog kojih je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca zbog povrede zakona.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                Predsednik veća - sudija

Andrea Jakovljević, s.r.                                                                                                      Radmila Dragičević Dičić,s.r.

 

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić