Rev 35/2020 3.1.2.8.4.7 povreda slobode; nematerijalna šteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 35/2020
13.05.2020. godina
Beograd

 

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Anita Nuhović, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Aco Vasojević, advokat iz ... i Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Užicu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4765/17 od 20.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 13.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4765/17 od 20.09.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4765/17 od 20.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici P 428/16 od 30.05.2017. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4765/17 od 20.09.2018. godine, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi solidarno obavežu da mu naknade materijalnu štetu po osnovu manje isplaćene zarade za dane 21. i 22.10.2015. godine, zbog neosnovanog lišenja slobode po rešenjima PS Sjenica od 20.10.2015. godine, koje je tuženi BB svojim nezakonitim aktom doneo, a koje nije postalo pravnosnažno, u iznosu od 10.000,00 dinara, sa zateznom kamatom od 22.10.2015. godine do isplate i da nadležnom fondu PIO na dosuđeni iznos uplate doprinose na ime i za račun tužioca. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se tuženi solidarno obavežu da mu naknade nematerijalnu štetu za pretrpljene duševne bolove zbog neosnovanog lišenja slobode po rešenjima PS Sjenica od 20.10.2015. godine, čime su povređena lična prava tužioca, pravo na slobodu, pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na psihički integritet, pravo na miran porodični i poslovni život, pravo na rad, pravo na odbranu, pravo na žalbu, pravo na pravično suđenje, kao i druga zagarantovana prava u iznosu od po 7.000,00 dinara, svakodnevno, počev od 20.10.2015. godine do pravnosnažnosti presude, po slobodnoj oceni suda, sa zateznom kamatom od dospeća do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom Bojanu Trmčiću naknadi troškove postupka u iznosu od 22.500,00 dinara, a tuženoj Republici Srbiji u iznosu od 6.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“broj 72/11...87/18 - ZPP), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužioca za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode. O pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, a revizijom se neosnovano ukazuje na drugačije odluke sudova, jer postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiji pravni stav. Pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Odluka Vrhovnog kasacionog suda na koju se revident poziva, odnosi se na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju zbog čega se ne radi o različitom postupanju sudova u istoj situaciji. Sud je imao u vidu i ostale navode revizije ali je našao da oni ne utiču na zakonitost i pravilnost pobijane presude

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete, podneta je 23.05.2016. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 4.105.000,00 dinara (1 evro=122,6305 dinara na dan podnošenja tužbe).

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić