Rev 2244/2020 3.19.1.10; troškovi postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2244/2020
03.06.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr Ilije Zindovića i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Denić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalone službe za zapošljavanje Beograd, Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1988/19 od 23.01.2020. godine, na sednici održanoj 03.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

UKIDA SE rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 1988/19 od 23.01.2020. godine, kao i rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 3088/18 od 30.05.2019. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ukinutom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 3088/18 od 30.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda izjavljen od strane tužene. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da u korist tužilje, izvrši uplatu, na ime manje uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a koji padaju na teret Nacionalne službe za zapošljavanje, nadležnom Fondu PIO, za period od 01.09.2012. godine do 29.12.2012. godine, po stopama važećim na dan uplate, na osnovice bliže navedene u ovom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbačena je tužba u delu u kome je traženo da tužena tužiocu dostavi dokaz o izvršenoj uplati doprinosa, kao u stavu drugom ove presude. Stavom četvrtim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 1988/19 od 23.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u stavu četvrtom izreke prvostepene presude.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje i obavezao tuženu da u korist tužilje izvrši uplatu pripadajućih doprinosa. Međutim, prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sa obrazloženjem da nije bilo neophodno da tužilja, povodom uplate pripadajućih doprinosa, vodi poseban postupak, već je iste mogla potraživati i u postupku za isplatu novčane naknade zbog nezaposlenosti.

Drugostepeni sud je odbio žalbu tužilje i potvrdio odluku o troškovima postupka, prihvatajući razloge prvostepenog suda u celini.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom ukazuje na pogrešan stav nižestepenih sudova u pogledu prava tužilje na naknadu troškova postupka.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP, propisano je da stranka koja u celini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona, da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, nižestepeni sudovi su pogrešno postupili kada su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, osnovni kriterijum kojim se sudovi moraju rukovoditi jeste uspeh parničnih stranaka u sporu. Izuzetak su porodični sporovi kod kojih se sud vodi i kriterijumom pravičnosti. U ovom konkretnom slučaju, tuženi prilikom isplate novčane naknade nije izvršio isplatu pripadajućih doprinosa, zbog čega tužilja ima pravo da tužbom potražuje njihovu isplatu. Osim toga, tuženi je osporio tužbeni zahtev tužilje tokom postupka, u kom smislu tužilji, koja je uspela u sporu pripada pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 2. u vezi člana 420. ZPP, ukinuo odluke o troškovima postupka i predemet u ukinutom delu vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić