Rev 4679/2020 3.1.2.8.3; naknada materijalne štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4679/2020
14.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Dragoljub Đorđević, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., koju zastupa Milorad Guzina, advokat iz ..., sa umešačem na strani tužioca VV iz ..., koju zastupa Slavica Nikolić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1426/19 od 27.12.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 14.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1426/19 od 27.12.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P 7894/2018 od 16.11.2018. godine odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tužena da na ime naknade za korišćenje stana u ... u ulici ... površine 73m2 za period od 01.10.2011. godine do 01.12.2017. godine plati tužiocu 2.661.872,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.02.2018. godine do konačne isplate, da mu plati na ime umanjene tržišne vrednosti stana – izmakle dobiti za period od 01.10.2011. godine pa na ovamo iznos od 22.287,30 evra sa kamatom koju propisuje ECB računajući od 01.10.2011. godine do 24.12.2012. godine a počev od 25.12.2012. godine pa do konačne isplate zakonsku zateznu kamatu u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, i da mu plati na ime neplaćenih troškova korišćenja stana JKP „Informatika“ Novi Sad za period od 01.10.2011. godine do 30.11.2017. godine iznos od 1.020.949,30 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.2017. godine do konačne isplate kao i troškove parničnog postupka. Istom presudom obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 366.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1426/19 od 27.12.2019. godine odbijene su žalbe tužioca i umešača i potvrđena navedena prvostepena presuda. Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu blagovremeno je izjavio reviziju tužilac zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku i nalazi da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni kasacioni sud u postuku po reviziji vodi računa po službenoj dužnosti. Revizijom se paušalno i neosnovano ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku pri čemu iz spisa ne proizilazi propuštanje nekih od odredbi procesnog zakona ili njihova pogrešna primena, koje bi bile od uticaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je 27.12.2006. godine kupio stan broj .. površine 73m2 sa podrumom i garažnim mestom u ulici ... u ..., korišćenjem sredstava bankarskog kredita od 60.000 evra. U Katastru nepokretnosti je upisana svojina tužioca na navedenom stanu i upis izvršne vansudske hipoteke u korist banke, a zatim i zabeležba hipotekarne prodaje zbog neizmirenog hipotekarnog potraživanja, zabrana otuđenja i opterećenja nepokretnosti i zabeležba rešenja o izvršenju. Na istoj nepokretnosti upisana je i zabeležba spora podnosioca VV, umešača u ovoj parnici na strani tužioca povodom parnice za utvrđenje bračne tekovine. Tužena je isplatila tužiocu iznos od 39.400 evra dana 10.09.2011. godine, kojom prilikom je sačinjena i obostrano potpisana potvrda, kojom je navedeno da je isplata izvršena na ime kapare za stan tužioca u ulici ... u ... . Tužilac je predao tuženoj ključeve navedenog stana, a tužena je prvobitno započela i sa radovima u stanu nakon čega je bila u posedu ali stan nije koristila niti izdavala trećim licima. Tužilac nije tražio iseljenje tužene i predaju stana. Pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P 3043/11 od 02.02.2015. godine, koja je potvrđena u drugom i trećem stepenu, ovde tužilac je obavezan da tuženoj vrati 39.400 evra sa kamatom i troškovima postupka. Tužilac nije isplatio navedeni dug tuženoj, a potraživanje je delimično prinudno naplaćeno prodajom stana tužioca u ... 2015. godine. Postoji dug evidentiran u JP „Informatika“ za korišćenje stana tužioca u ... ulici u ... od 1.020.949,00 dinara na ime GG, prethodnog vlasnika, koji je stan prodao tužiocu. Iz generacije računa se ne može utvrditi na koju stavku se iznosi odnose i za koji period.

Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primenjeno materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahteva. Navodi revizije u pogrešnoj primeni materijalnog prava nisu osnovani.

Pravilno je nižestepenim odlukama odbijen tužbeni zahtev za isplatu naknade za korišćenje spornog stana primenom člana 286. i 287. Zakona o obligacionim odnosima. Tužena je u posed stana ušla saglasnom voljom stranaka, tužilac nije tražio predaju stana a novčano potraživanje koje tužena ima prema tužiocu još uvek nije naplaćeno u celosti. Tužilac nije pružio tuženoj odgovarajuće obezbeđenje za dug, već naprotiv, i u reviziji osporava njegovo postojanje iako je obaveza isplate iznosa od 39.400 evra sa kamatom i troškovima parnice zasnovana na pravnosnažnoj odluci suda. Stoga je pravilnom primenom pravila o retenciji ocenjeno pravo tužene na zadržavanje stana. Kako je tužilac dobrovoljno predao stan tuženoj, nije tražio njeno iseljenje, a tužena je imala pravni osnov za posed nepokretnosti, nisu ispunjeni zakonski uslovi za isplatu naknade tužiocu na ime korišćenja stana. Naime, nema sticanja bez osnova na strani tužene ni protiv pravnog prouzrokovanja štete tužiocu, jer tužena stan nije koristila, nije ostvarivala prihode izdavanjem već samo vršila zakonsku samozaštitu svog potraživanja. Revizijom se ponavljaju navodi tužioca iz žalbe o krivici tužene zbog nezaključivanja ugovora o kupoprodaji stana, koji su u potpunosti i pravilno cenjeni pobijanom presudom.

Pravilnom primenom člana 189. Zakona o obligacionim odnosima je odbijen tužbeni zahtev za umanjenje tržišne vrednosti stana – izmaklu dobit jer tužilac nije dokazao izvesnost prodaje stana po označenoj ceni i postojanje štete po ovom osnovu. Pravilno je odbijen i tužbeni zahtev za naknadu troškova stana po potraživanju JP „Informatika“ jer nije dokazana specifikacija i period na koji se dug označen na ime trećeg lica odnosi, niti da je traženi iznos isplatio tužilac. Razloge koje je naveo drugostepeni sud kao pravilne i na zakonu zasnovane prihvata i Vrhovni kasacioni sud, ocenjujući da sa iznetih razloga nije potrebno dalje obrazlaganje presude.

Sa iznetih razloga odlučeno je kao u izreci presude na osnovu člana 414. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić