Kzz OK 13/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 13/2016
17.05.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Stanka Subotića i dr, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica u saizvršilaštvu iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. u vezi čl. 61. i 33. KZ i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz OK 131/16 od 04.05.2016. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 30/14 od 27.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 17.05.2016. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz OK 131/16 od 04.05.2016. godine i utvrđuje da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 30/14 od 27.11.2015. godine povređen zakon u korist okrivljenih Stanka Subotića, Mihalja Kertesa, Nikole Miloševića, Milana Rankovića, Ivane Krčmaričić, Jovice Ranđelovića, Stevana Banovića, Nebojše Nikolića, Milana Milanovića, Dragog Dodevskog, Ivane Olujić, Miodraga Zavišića, Milana Popivode, Miroslava Pešića i Luke Nenadića – odredba člana 139. st. 1. i 2. ZKP.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K-Po1 39/2013 od 18.07.2014. godine, na osnovu člana 422. stav 1. tačka 3. ZKP u vezi odredbe člana 103. stav 1. tačka 4. ZKP prema okrivljenom Stanku Subotiću odbijena je optužba da je izvršio krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ, a prema okrivljenima Nikoli Miloševiću, Milanu Rankoviću i Ivani Krčmaričić da su počinili krivična dela zloupotreba položaja odgovornog lica pomaganjem iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 35. KZ. Izrekom pod tačkom 2. te presude na osnovu odredbe člana 423. stav 1. tačka 2. ZKP prema okrivljenima je na osnovu odredbe člana 423. stav 1. tačka 2. ZKP odbijena optužba da su počinili i to: okrivljeni Stanko Subotić krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica u produženom trajanju iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ u vezi čl. 61. i 33. KZ, okrivljeni Mihalj Kertes, Milovan Popivoda, Miodrag Zavišić, Stevan Banović, Nebojša Nikolić i Dragi Dodevski da su kao saizvršioci počinili produženo krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 61. i 33. KZ, okrivljeni Nikola Milošević, Milan Ranković, Ivana Krčmaričić, Jovica Ranđelović, Luka Nenadić, Milan Milanović, Ivana Olujić i Miroslav Pešić da su izvršili produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 35. i 61. KZ. Tom presudom na osnovu odredbe člana 265. stav 1. ZKP, odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 30/14 od 27.11.2015. godine izrekom pod I te presude povodom žalbe tužioca za organizovani kriminal, a po službenoj dužnosti u smislu odredbe člana 451. stav 2. tačka 1. ZKP, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje K- Po1 39/2013 od 18.07.2014. godine, u stavu prvom tako što je Apelacioni sud u Beogradu, Posebno odeljenje na osnovu odredbi članova 422. stav 1. tačka 3. ZKP, 103. stav 1. tačka 4. KZ i 104. stav 6. KZ prema okrivljenima Stanku Subotiću, Nikoli Miloševiću, Milanu Rankoviću i Ivani Krčmaričić odbio optužbu da su počinili i to okrivljeni Stanko Subotić, produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. i člana 61. KZ, a okrivljeni Nikola Milošević, Milan Ranković i Ivana Krčmaričić, produženo krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. KZ u vezi člana 35. i 61. KZ. Tom presudom izrekom pod dva iste odbijena je kao neosnovana žalba Tužioca za organizovani kriminal izjavljena protiv presude Višeg suda Beogradu, Posebno odeljenje K-Po1 39/13 od 18.07.2014. godine i presuda Višeg suda Beogradu, Posebno odeljenje u stavu drugom izreke iste je potvrđena. Istom presudom odlučeno je da troškovi krivičnog postupka shodno odredbi člana 265. stav 1. ZKP padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Protiv presude Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1 Po1 30/14 od 27.11.2015. godine Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 139. st. 1. i 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti tako što će utvrditi povredu zakona u korist okrivljenih.

Nakon što je primerke zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP, dostavio braniocima okrivljenih, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioce okrivljenih, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz Ok 131/16 od 04.05.2016. godine je osnovan.

Republički javni tužilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je Apelacioni sud u Beogradu, Posebno odeljenje izrekom pod II pravnosnažne presude Kž1 Po1 30/14 od 27.11.2015. godine kojom je žalbu Tužioca za organizovani kriminal odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u stavu dva potvrdio, povredio odredbu člana 139. st. 1. i 2. ZKP, jer je odluku doneo i na stavu „da se presuda ne može zasnivati na dokazima i na dokumentaciji koja je u fotokopiji, a koja dokumentacija obzirom na protek vremena i način na koji je ista nastajala, nije mogla biti od strane suda pribavljena u svom izvornom obliku“, te da neoverene fotokopije ne predstavljaju dokaze na kojima se presuda prema odredbama važećeg ZKP može zasnivati, obzirom da neoverena fotokopija nema karakter dokaza u krivičnom postupku, jer ZKP isključivo predviđa mogućnost dokazivanja originalnom ispravom, te eventualnom njenom kopijom, čemu se može upodobiti jedino fotokopija koja je overena od strane nadležnog organa i koja bi se kao takva jedino u tom slučaju u pravnom prometu smatrala relevantnom.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda izneti navodi Tužioca za organizovani kriminal su osnovani.

Naime, odredbom člana 112. tačka 26. KZ propisano je da se ispravom smatra svaki predmet koji je podoban ili određen da služi kao dokaz kakve činjenice koja ima značaj za pravne odnose, kao i računarski podatak.

Odredbom člana 419. stav 2. ZKP propisano je da je sud dužan da na osnovu savesne ocene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima izvede zaključak o izvesnosti postojanja određene činjenice.

Odredbom člana 16. stav 1. ZKP, propisano je da se sudske odluke ne mogu zasnivati na dokazima koji su, neposredno ili posredno, same po sebi ili prema načinu pribavljanja u suprotnosti sa Ustavom, ovim zakonikom, drugim zakonom ili opšte prihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima, osim u postupku koji se vodi zbog pribavljanja takvih dokaza.

Odredbom člana 139. stav 1. ZKP, propisano je da ispravu po službenoj dužnosti ili na predlog stranaka pribavlja organ postupka ili podnose stranke, po pravilu, u originalu.

Stavom 2. člana 139. ZKP, propisano je između ostalog da ako je original isprave uništen, nestao ili ga nije moguće pribaviti, može se pribaviti kopija isprave. Dakle, ovom zakonskom odredbom po oceni Vrhovnog kasacionog suda, a suprotno stavu drugostepenog suda izraženom u pobijanoj presudi nije propisano da isključivo overena fotokopija isprave može imati karakter dokaza.

Shodno citiranim zakonskim odredbama, činjenice u krivičnom postupku se mogu dokazivati svim dokazima osim onima koji su sami po sebi ili po načinu pribavljanja u suprotnosti sa odredbom člana 16. stav 1. ZKP, dakle i neoverenom fotokopijom isprave.

S tim u vezi, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda okolnost da li neoverena fotokopija isprave može imati karakter dokaza predstavlja faktičko pitanje čija se ocena daje u svakom konkretnom slučaju i zavisi od toga da li postoji ili ne sumnja u njenu autentičnost i verodostojnost, a samim tim i da li je takva isprava podobna da služi kao dokaz kakve činjenice koja ima značaj za pravne odnose, pri čemu se, ukoliko se pojavi sumnja u autentičnost isprave, verodostojnost iste proverava izvođenjem drugih dokaza koji su organu postupka – u konkretnom slučaju sudu na raspolaganju.

Rukovođen iznetim razlozima, a imajući u vidu da je Apelacioni sud u Beogradu, Posebno odeljenje odbijanjem žalbe tužioca za organizovani kriminal izjavljenoj protiv prvostepene presude u oslobađajućem delu učinio povredu zakona iz člana 139. st. 1. i 2. ZKP u korist okrivljenih, Vrhovni kasacioni sud je po usvajanju zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 493. ZKP, doneo presudu kojom se ograničio samo na to da utvrdi povredu zakona ne dirajući u pravnosnažnost pobijane presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                                         Dragiša Đorđević,s.r.