Rev2 2570/2018 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2570/2018
27.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Ostojin, advokat iz ..., protiv tuženog DOO „BB“ ..., čiji je punomoćnik Živkica Milićević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1269/18 od 11.06.2018. godine, u sednici od 27.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1269/18 od 11.06.2018. godine i presuda Osnovnog suda u Zrenjaninu P1. 484/15 od 13.03.2018. godine i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1. 484/15 od 13.03.2018. godine stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br .. bez datuma, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, da se tuženi obaveže da tužioca vrati na rad i rasporedi na ranije ili odgovarajuće poslove i da mu naknadi troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 179.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1. 1269/18 od 11.06.2018. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...87/18) i utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa tuženim 15.09.2004. godine zaključio ugovor o radu na neodređeno vreme radi obavljanja poslova higijeničara u logistici, sa prvim stepenom stručne spreme, nekvalifikovani radnik. Pobijanim rešenjem bez datuma tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom, utvrđena mu je i isplaćena otpremnina. U rešenju je navedeno da se tužiocu nije mogao obezbediti premeštaj na druge poslove kod poslodavca, prekvalifikacija ili dokvalifikacija, ili rad sa nepunim radnim vremenom. Pored tužioca, tuženi je iz istog razloga za još 18 zaposlenih otkazao ugovor o radu, za poslove higijeničara u logistici i higijeničara u proizvodnji, jer je Pravilnikom od 24.04.2015. godine o izmenama i dopunama ranijeg Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog utvrđeno da se gasi radno mesto higijeničara u logistici i radno mesto higijeničara u proizvodnji. Kod tuženog je na dan 12.05.2015. godine na radnom mestu higijeničara u proizvodnji bilo zaposleno 13 izvršilaca, a na radnom mestu higijeničara u logistici 6 izvršilaca. Kod tuženog je u periodu od 11.06.2015. godine do 11.09.2015. godine na poslovima sa prvim stepenom stručne spreme radno angažovano 227 izvršilaca na poslovima radnika u logistici, snabdevača stanica predkonfekcije, rezervnog radnika, radnika u proizvodnji sečenja kablova, radnika u proizvodnji i radnika u skladištu materijala. Prema podacima tuženog od 22.11.2017. godine, u vreme otkaza ugovora o radu tužiocu, kod tuženog je bilo potrebe za obavljanjem drugih poslova sa prvim stepenom stručne spreme, zbog povećanog obima posla, ali samo privremeno, pa tužilac nije mogao biti raspoređen na te poslove na neodređeno vreme. Na poslovima higijeničara u logistici na kojima je tužilac radio nije niko bio zaposlen, jer za tim nije bilo potrebe, budući da je ovo radno mesto ukinuto Pravilnikom o izmenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji poslova kod tuženog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepenim presudama je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad kod tuženog. Prema razlozima nižestepenih sudova, kod tuženog je prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužilac obavljao, njegovo radno mesto je ukinuto i nije bilo mogućnosti da se tužilac rasporedi na druge poslove, niti da mu se omoguće druge mere zapošljavanja, a pre donošenja pobijanog rešenja izmenjen je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova. Sudovi zaključuju da je bez uticaja na drugačiju odluku činjenica da je tuženi nakon otkaza ugovora o radu tužiocu angažovao novozaposlene izvršioce sa prvim stepenom stručne spreme, jer u tom periodu ni sa jednim od ovih radnika nije zaključio ugovor o radu na neodređeno vreme.

S obzirom na navedeno, osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je u nižestepenim presudama zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepoputno utvrđeno.

Prema članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, 24/05...75/14), zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Prema članu 182. istog zakona, ako poslodavac otkaže ugovor o radu zaposlenom, on ne može na istim poslovima zaposliti drugo lice u roku od 3 meseca od dana prestanka radnog odnosa. Ako pre isteka roka iz stava 1. tog člana nastane potreba za obavljanjem istih poslova, prednost za zaključivanje ugovora o radu ima zaposleni kome je prestao radni odnos.

U konkretnom slučaju, tuženi je doneo izmenu Pravilnika o organizaciji i sistemacizaciji radnih mesta, kojim je ukinuto radno mesto higijeničara u logistici na kome je tužilac radio. Međutim, ponašanje tuženog nakon otkazivanja ugovora o radu tužiocu, zapošljavanjem 227 novozaposlenih izvršilaca na poslovima na kojima se tražila stručna sprema i radne sposobnosti koje je posedovao i tužilac, ukazuje na moguću zloupotrebu otkazivanja ugovora o radu po osnovu tehnološkog viška od strane poslodavca. Naime, to što je tužilac zaposlio druge radnike sa istom stručnom spremom koju ima i tužilac na drugim poslovima ukazuje da je tuženi svoju potrebu za zaposlenima mogao zadovoljiti i premeštajem tužioca na druge poslove, a ne otkazom ugovora o radu kao tehnološkom višku. Ne može se prihvatiti zaključak drugostepenog suda da je tuženi u spornom periodu angažovao radnike bez zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme, ukoliko se radi o poslovima za koje je i tužilac ispunjavao uslove i na koje je mogao biti raspoređen, u kojoj situaciji je tuženi u skladu sa odredbom člana 171. Zakona o radu morao tužiocu ponuditi izmenu ugovora o radu u delu koji se odnosi na premeštaj na druge odgovarajuće poslove. S obzirom da je teret dokazivanja postojanja opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu na tuženom kao poslodavcu, koji nije dokazao opravdanost otkaza ugovora o radu tužiocu kao tehnološkom višku, to su obe nižestepene presude ukinute.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će uzeti u obzir iznete primedbe i doneti pravilnu i zakonitu odluku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP.

Predsednik veća -  sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić