Rev 2243/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2243/2020
03.06.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, dr Ilije Zindovića i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljiljana Denić, advokat iz ..., protiv tužene Nacionalne službe za zapošljavanje – Filijala Prokuplje, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Prokuplju Gž. 2020/2019 od 23.01.2020. godine, u sednici od 03.06.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.

UKIDAJU SE rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke presude Višeg suda u Prokuplju Gž 2020/19 od 23.01.2020. godine i rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke presude Osnovnog suda u Prokuplju P 3138/18 od 28.05.2019. godine, i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P 3138/18 od 28.05.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca i tužena je obavezana da mu izvrši uplatu manje isplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom fondu PIO, za period od marta 2013. godine do marta 2014. godine, na iznose navedene izrekom, po stopama važećim na dan uplate. Stavom trećim izreke odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se tužena obaveže da tužiocu dostavi dokaz o izvršenoj uplati doprinosa. Stavom četvrtim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Gž 2020/19 od 23.01.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom izreke.

Protiv rešenja o troškovima postupka, sadržanog u stavu drugom izreke drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja vezanih za pravo na troškove postupka, s obzirom da postoji neujednačena sudska praksa po ovom pitanju. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući pobijanu odluku u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka u smislu člana 408. u vezi člana 420. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ...87/18), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

Prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev i obavezao je tuženu da u korist tužioca izvrši uplatu pripadajućih doprinosa. Međutim, prvostepeni sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, sa obrazloženjem da nije bilo neophodno da tužilac povodom uplate pripadajućih doprinosa vodi poseban postupak, već je iste mogao potraživati i u postupku za isplatu novčane naknade zbog nezaposlenosti.

Drugostepeni sud je odbio žalbu i potvrdio odluku o troškovima postupka, prihvatajući razloge prvostepenog suda u celini.

Vrhovni kasacioni sud smatra da se osnovano revizijom ukazuje na pogrešan stav nižestepenih sudova u pogledu prava tužioca na naknadu troškova postupka.

Odredbom člana 153. stav 1. ZPP propisano je da je stranka koja u celini izgubi parnicu dužna da protivnoj stranci naknadi troškove, a članom 154. stav 1. istog zakona da će sud prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Prema članu 156. ZPP, tužilac će naknaditi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ono ne održava onda na glavnoj raspravi pre nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.

Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, kao i ishod ove parnice, nižestepeni sudovi su pogrešno postupili kada su odlučili da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka, osnovni kriterijum kojim se sudovi moraju rukovoditi jeste uspeh parničnih stranaka u sporu. Izuzetak su porodični sporovi kod kojih se sud vodi i kriterijumom pravičnosti. U konkretnom slučaju, tuženi prilikom isplate novčane naknade nije izvršio isplatu pripadajućih doprinosa, zbog čega tužilac ima pravo da tužbom potražuje njihovu isplatu. Osim toga, tuženi je osporio tužbeni zahtev tokom postupka, u kom smislu tužiocu, koji je uspeo u sporu, pripada pravo na naknadu svih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 2. u vezi člana 420. ZPP, ukinuo odluku o troškovima postupka i predmet u ukinutom delu vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić