Kzz 412/2020 2.4.1.22.1.2.2; pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 412/2020
18.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Vojislava Petrovića, zbog krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vojislava Petrovića, advokata Anđelka Ležajića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 19K.br.678/19 od 20.09.2019.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1114/19 od 05.12.2019.godine, u sednici veća održanoj dana 18.06.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vojislava Petrovića, advokata Anđelka Ležajića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 19K.br.678/19 od 20.09.2019.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1114/19 od 05.12.2019.godine, u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2). Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u preostalom delu ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu 19K.br.678/19 od 20.09.2019.godine okrivljeni Vojislav Petrović oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko navedenu novčanu kaznu ne plati u određenom roku ista će biti zamenjena kaznom zatvora i to tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne biti određen 1 dan kazne zatvora. Odlučeno je o imovinskopravnom zahtevu oštećene, kao i o troškovima krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1114/19 od 05.12.2019.godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu 19K.br.678/19 od 20.09.2019.godine potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Vojislava Petrovića, advokat Anđelko Ležajić, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 2), člana 437. stav 1. ZKP kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen, odnosno nema zakonom propisan sadržaj.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog Vojislava Petrovića, advokat Anđelko Ležajić, ističe da odredbom člana 208. stav 1. KZ („Službeni glasnik RS“ br. 85/2005 ... 107/2005) koji je bio na snazi u periodu od 2006.godine do 2009.godine i koji se imao kao najblaži primeniti u konkretnom slučaju, imajući u vidu da se okrivljenom Vojislavu Petroviću kao vreme izvršenja krivičnog dela iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ stavlja period od 03.04.2007.godine pa do 25.10.2011.godine, nije bilo propisano kumulativno izricanje zatvorske i novčane kazne. Sledstveno tome, po stavu odbrane, u smislu člana 5. KZ, napred navedeni zakon bi se trebalo primeniti kao najblaži za učinioca, te da je sud time što je okrivljenog Vojislava Petrovića osudio i na zatvorsku i na novčanu kaznu, povredio zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP, na štetu okrivljenog.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Naime, izrekom pravnosnažne prvostepene presude okrivljenom je stavljeno da je u vremenskom periodu od 03.04.2007.godine do 25.10.2011.godine izvršio krivično delo prevara iz člana 208. stav 4. u vezi stava 1. KZ. S tim u vezi, mora se imati u vidu priroda ovog krivičnog dela, odnosno da se radi o krivičnom delu koje je po svojoj prirodi trajno krivično delo, te da je reč o jednom kontinuiranom stanju u kome se nalazi pasivni subjekt, ovde oštećena AA, usled radnji koje preduzima ovde okrivljeni Vojislav Petrović prema navedenoj oštećenoj i koje radnje je preduzimao u jednom dužem vremenskom periodu, a poslednji put 25.10.2011.godine. Pored iznetog, kada je u pitanju trajno krivično delo, kao što je u konkretnom slučaju, jer je okrivljeni u navedenom vremenskom periodu prikrivanjem činjenica doveo u zabludu oštećenu AA da mu na štetu svoje imovine isplati novčani iznos od 5.887.927,84 dinara, da bi nakon toga u nameri da zadrži iznos novca koji mu je isplatila oštećena AA istu održavao u zabludi lažnim prikazivanjem činjenica da će problem sa duplom prodajom stana rešiti sa njom, dana 25.10.2011.godine zaključio ugovor o razmeni nepokretnosti, a sve na način bliže opredeljen u izreci. Kako je dakle, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju pravilno primenjen krivični zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela (25.10.2011.godine), odnosno primenio odredbu člana 208. stav 4. KZ („Službeni glasnik RS“ br. 72/09 od 03.09.2009.godine), kojom je propisano da, ako je delom iz stava 1. i 2. člana 208. pribavljena imovinska korist ili naneta šteta u iznosu koji prelazi 1.500.000,00 dinara učinilac će se kazniti zatvorom od 2 do 10 godina i novčanom kaznom.

Shodno iznetom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vojislava Petrovića ukazuje na pogrešnu primenu zakona, odnosno povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

U preostalom delu, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vojislava Petrovića je odbačen, a ovo iz sledećih razloga:

U uvodu zahteva branilac kao razlog podnošenja zahteva navodi povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, zbog koje povrede je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno okrivljenom preko branilaca. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac nijednom rečju ne navodi u čemu se ova povreda zakona ogleda, te po oceni ovoga suda zahtev u ovom delu nema propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona podrazumeva opredeljenje o kojoj tačno povredi zakona je reč i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji. Stoga, zahtev u ovom delu nema zakonom propisan sadržaj.

U preostalom delu zahteva, branilac okrivljenog ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da većinu pisanih dokaza prvostepeni sud uopšte ne interpretira niti ceni, niti navodi koje bitne činjenice je utvrđivao, da se bavi samo ugovorima koji su zaključeni sa AA i BB, dok svi ostali pisani dokazi ostaju van domašaja i ocene prvostepenog suda, da iskaze ispitanih svedoka interpretira i ceni krajnje selektivno, te iznosi sopstveni zaključak da okrivljeni Vojislav Petrović ne može da snosi odgovornost što pravo svojine nije formalno upisano u katastar nepokretnosti, a isključivo iz tehničkih razloga, jer je bilo problema sa tehničkim prijemom zgrade, a što nema nikakve veze sa radnjama koje se okrivljenom stavljaju na teret.

Pored toga, u zahtevu branilac numeriše i povredu zakona iz člana 437. tačka 1) ZKP, kao i povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Međutim, kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda zakona iz člana 440. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 437. tačka 1) i člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud u navedenom delu, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vojislava Petrovića ocenio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u odnosu na odbijajući deo, te na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, odnosno zbog toga što nema zakonom propisan sadržaj, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija,

Irina Ristić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić