Rev 3086/2022 3.19.1.25.1.4; 3.1.2.8.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3086/2022
06.04.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Slavica Glišić Polić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Valjevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, Odeljenje u Valjevu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gžrr1 479/2021 od 30.11.2021. godine, u sednici održanoj 06.04.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gžrr1 479/2021 od 30.11.2021. godine.

PREINAČUJU SE: presuda Višeg suda u Šapcu Gžrr1 479/2021 od 30.11.2021. godine u stavu 1. izreke u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Loznici Prr1 40/20 od 21.09.2021. godine u stavu 1. izreke i presuda Osnovnog suda u Loznici Prr1 40/20 od 21.09.2021. godine u stavu 1. izreke, tako što se obavezuje tužena da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stačaja u predmetu Privrednog suda u Valjevu St 50/2010 od 174.986,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude, dok se tužbeni zahtev tužioca u delu za iznos od još 43.337,00 dinara, kao neosnovan, odbija.

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv preostalog dela presude Višeg suda u Šapcu Gžrr1 479/2021 od 30.11.2021. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici Prr1 40/20 od 21.09.2021. godine, stavom 1. izreke, tužena je obavezana da tužiocu na ime naknade imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos neisplaćenog potraživanja u postupku stečaja u predmetu Privrednog suda u Valjevu St 50/2010 od 228.323,00 dinara. Stavom 2. izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tužena obaveže da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 228.323,00 dinara počev od 02.10.2009. godine pa do isplate. Stavom 3. izreke tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 63.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do isplate, dok je preko dosuđenog pa do traženog iznosa od 81.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude pa do isplate, zahtev odbijen. Stavom 4. izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Viši sud u Šapcu je presudom Gžrr1 479/2021 od 30.11.2021. godine, stavom 1. izreke, odbio kao neosnovane žalbe tužioca i tužene pa je potvrdio presudu Osnovnog suda u Loznici Prr1 4/20 od 21.09.2021. godine u stavu 1., stavu 2., obavezujućem delu stava 3. izreke i u stavu 4. izreke. Stavom 2. izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijanog prava i predložila da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi potrebe ujednačavanja sudske prakse i obezbeđenja ravnopravnosti građana. Troškove revizijskog postupka je tražila i opredelila.

Tužilac je dostavio odgovor na reviziju tužene. Troškove revizijskog postupka je tražio opredeljeno.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u konkretnom slučaju su ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, jer je potrebno ujednačavanje sudske prakse u pogledu načina obračuna zakonske zatezne kamate pri sprovođenju izvršenja na osnovu izvršne isprave donete primenom neustavnog propisa, na osnovu pravnog shvatanja utvrđenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 02.04.2013. godine.

Iz tog razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, primenom odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da je revizija tužene delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnim rešenjem Privrednog suda u Valjevu R4 St 196/2019 od 13.03.2019. godine, usvojen je prigovor tužioca i utvrđeno da je u postupku stečaja H.K. „Viskoza“ A.D. „Svila“ D.O.O. Loznica, koji je vođen pred Privrednim sudom u Valjevu pod brojem St 50/2010, povređeno pravo podnosioca, ovde tužioca, na suđenje u razumnom roku i naloženo stečajnom sudiji da u roku od 4 meseca od dana prijema rešenja preduzeme sve mere i radnje koje su potrebne radi unovčavanja imovine stečajnog dužnika te da o preduzetim merama obavesti predsednika suda u roku od 30 dana. Stečajni postupak otvoren je 19.06.2009. godine a potraživanje tužioca je, Zaključkom o listi potraživanja Privrednog suda u Valjevu St 16/09 od 02.10.2009. godine, utvrđeno u četvrtom isplatnom redu pod rednim brojem 113, u iznosu od 228.323,00 dinara. Na osnovu izveštaja Privrednog suda u Valjevu, potraživanje tužioca je obračunato konfornom metodom i sastoji se od glavnog duga od 89.978,00 dinara i kamate od 138.345,00 dinara. Na osnovu izveštaja stečajnog upravnika – poverenika od 09.06.2020. godine, potraživanje tužioca obračunato na osnovu odluke Ustavnog suda Už 82/09, sa obračunatom kamatom prostom metodom iznosi 174.986,00 dinara i sastoji se od glavnog duga u iznosu od 89.978,00 dinara i kamate u iznosu od 85.008,00 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi tuženu obavezali da tužiocu naknadi imovinsku štetu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Privrednog suda u Valjevu St 50/2010, pošto je njemu utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku u postupku stečaja vođenim nad stačajnim dužnikom sa većinskim društvenim kapitalom, pa Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka (zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.11.2018. godine).

Navodi revizije tužene kojima ukazuje da stečajni postupak nije okončan i da će tužilac svoja novčana potraživanja namiriti u tom postupku, nisu od uticaja na odlučivanje. Utvrđenom povredom prava na suđenje u razumnom roku tužilac je stekao pravo da od tužene zahteva naknadu imovinske štete u visini nenaplaćenog potraživanja u stečajnom postupku, bez obzira na to što stečajni postupak nije okončan. Isplatom naknade štete, tužena stupa u stečajni postupak na mesto tužioca i ona, u tom postupku, može da naplati svoje potraživanje u visini isplaćene naknade imovinske štete.

Iz tog razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, osnovano tužena u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava pri odlučivanju o iznosu štete koji je ona dužna da naknadi tužiocu.

Odlukom Ustavnog suda Uz 82/2009 od 12.07.2012. godine („Službeni glasnik RS“ br 73 od 27.07.2012. godine), utvrđeno je da odredba člana 3. stav 1. Zakona o visini stope zatezne kamate („Službeni list SRJ“ br 9/01), u delu koji glasi: „Primenom konformne metode“ nije u saglasnosti sa Ustavom. Nakon objavljivanja ove odluke, u stečajnom postupku je, primenom proporcionalne metode (prost interesni račun), obračunata zakonska zatezna kamata na iznos glavnog tužioca, kao stečajnog poverioca, u iznosu od 85.008,00 dinara.

Nižestepeni sudovi su tužiocu priznali naknadu imovinske štete u iznosu utvrđenom Zaključkom stečajnog suda ST 16/09 od 02.10.2009. godine od 228.323,00 dinara, kojim je obuhvaćena i kamata obračunata konfornom metodom od 138.345,00 dinara, jer su zaključili da se gore navedena odluka Ustavnog suda ne može da primeni na priznato potraživanje tužioca pošto je zaključak Privrednog suda donet pre donošenja odluke Ustavnog suda, a u konkretnom slučaju je protekao rok propisan članom 61. Zakona o Ustavnom sudu (šest meseci od dana objavljivanja odluke u Službenom glasniku), za izmenu konačnog i pravnosnažnog pojedinačnog akta donetog na osnovu neustavnog propisa.

Odredbom člana 60. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“ br 109/2007 ... 103/15), propisano je da se izvršenje pravnosnažnih i pojedinačnih akata donetih na osnovu propisa koji se više ne mogu primenjivati, ne može ni dozvoliti ni sprovesti, a ako izvršenje započeto, obustaviće se.

Ustavni sud nije odredbio način otklanjanja posledica nastalih primenom neustavne odredbe o načinu obračuna zatezne kamate primenom konformne metode. Međutim, takav način obračuna predstavlja obračun kamate na kamatu što je suprotno načelu zabrane anatocizma sadržanom u članu 279. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, jer se tako zakonska zatezna kamata, od pretpostavljene štete, transformiše u novčanu kaznu čija visina znatno premašuje pretrpljenu stvarnu štetu, što nije dozvoljeno. Odredba o zateznoj kamati su imperativne prirode, što znači da se kod prinudne naplate, po službenoj dužnosti, primenjuje kamatna stopa propisana zakonom za ceo period u kom se kamata obračunava. Ako je glavnici pripisana zatezna kamata obračunata po metodi koja je proglašena neustavnom, nužno je, po službenoj dužnosti, izvršiti razgraničenje i ponovo obračunati kamatu, primenom metode prostog interesnog računa.

U konkretnom slučaju to je i učinjeno u postupku stečaja tako što se stečajni upravnik izjasnio da kamata obračunata prostom metodom, po odluci Ustavnog suda RS Uz 82/2009 od 12.07.2012. godine iznosi 85.008,00 dinara, pa je ukupno potraživanje tužioca 174.986,00 dinara (glavni dug iznosi 89.978,00 dinara). Preko tog iznosa, a za iznos od još 43.337,00 dinara, tužbeni zahtev tužioca je neosnovan.

Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 416. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odluku o troškovima revizijskog postupka sadržanu u stavu četvrtom izreke, Vrhovni kasacioni sud je doneo primenom odredbe člana 165. stav 1. i 2. u vezi člana 153. stav 2. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da je tužena delimično uspela u postupku po reviziji dok tužiocu troškovi tog postupka nisu bili potrebni, na osnovu odredbe člana 154. istog Zakona.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić