Rev 5922/2022 3.1.4.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5922/2022
08.06.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje – protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Dragan Bajinović iz ..., protiv tuženog – protivtužioca BB iz ..., čiji je punomoćnik advokat Mile Petković iz ..., radi poveravanja dece, odlučujući o reviziji tuženog - protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 63/2022 od 18.02.2022. godine, na sednici održanoj 08.06.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž2 63/2022 od 18.02.2022. godine u stavu prvom izreke u delu kojim je potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P2 45/20 od 18.11.2021. godine u stavovima prvom, drugom, trećem i šestom izreke, i u stavu drugom izreke, i predmet u navedenom delu vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P2 45/20 od 18.11.2021. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje i maloletna ćerka stranaka VV rođena ... godine, poverena je tužilji kao majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, sa prebivalištem na adresi majke. Stavom drugim izreke, uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne VV sa tuženim kao ocem na način kao u ovom stavu izreke i obavezana tužilja da omogući navedeni način održavanja ličnih odnosa. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da doprinosi u izdržavanju maloletne VV sa po 15% mesečno od svojih redovnih primanja iz radnog odnosa umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje, počev od 03.03.2020. godine kao dana utuženja pa ubuduće sa obavezom plaćanja do 15. U mesecu za tekući mesec, s tim što je zaostale rate dužan da isplati odjednom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svake pojedinačne rate do isplate, na način kao u ovom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je traženo da se izmeni presuda Osnovnog suda u Boru P2 22/11 od 23.06.2011. godine kojom je maloletna GG, rođena ... godine, poverena ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava i da bude poverena majci, da se uredi način održavanja ličnih odnosa ovog deteta sa tuženim i da tuženi doprinosi njenom izdržavanju sa po 15% mesečno od redovnih primanja iz radnog odnosa umanjenih za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Stavom petim izreke uređen je način održavanja ličnih odnosa maloletne GG sa tužiljom, na način kao u ovom stavu izreke, uz obavezu tuženog da omogući navedeni način održavanja ličnih odnosa. Utoliko je izmenjen način održavanja ličnih odnosa maloletne GG sa tužiljom, ustanovljen presudom Osnovnog suda u Boru P2 22/11 od 23.06.2011. godine. Stavom šestim izreke odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev protivtužioca kojim je traženo da se zajednička maloletna ćerka VV poveri njemu kao ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava i uredi način održavanja ličnih odnosa deteta sa majkom. Stavom sedmim izreke obavezan je tuženi – protivtužilac da tužilji – protivtuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 180.800,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 63/2022 od 18.02.2022. godine, stavom prvim izreke odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu sedmom izreke tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi - protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je, kako proizlazi iz sadržine revizije, u delu stava prvog izreke kojim je prvostepena presuda potvrđena u stavovima prvom, drugom, trećem i šestom izreke, i protiv stava drugog izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud u konkretnom slučaju nije reviziju razmatrao kao posebnu reviziju u smislu člana 404. ZPP, s obzirom da je ista dozvoljena kao vanredni pravni lek u smislu člana 403. stav 2. tačka 1. ZPP, u vezi člana 208. Porodičnog zakona.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), u vezi člana 202. Porodičnog zakona („Službeni glasnik RS“, br. 18/2005, 72/2011-dr.zakon i 6/2015), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija tuženog - protivtužioca osnovana. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, parnične stranke bile su u vanbračnoj zajednici tokom koje je ... godine rođena mal. GG. Pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Boru P2 22/11 od 23.06.2011. godine, mal. GG poverena je ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, uređen je model viđanja sa majkom koja je obavezana da doprinosi izdržavanju mal. GG na način bliže opisan u izreci te presude. Stranke su zajednicu života prekinule, ali su je ponovo uspostavile te je ... godine rođena maloletna VV. Nadležni Centar za socijalni rad je dao mišljenje da obe stranke ispunjavaju uslove za vršenje roditeljskog prava pri čemu je imao u vidu i izjašnjenje maloletne dece, te je predložio da nad obema devojčicama samostalno roditeljsko pravo vrši majka. Nakon što je pred sudom maloletna GG izjavila da ne želi da živi sa majkom, već da želi da ostane da živi u zajednici sa ocem, određeno je komisijsko veštačenje Instituta za mentalno zdravlje KC Niš te je komisija veštaka dala mišljenje da su izjave maloletne GG koja želi da ostane sa ocem i maloletne VV da živi sa majkom autentične, zbog čega su predložili da se maloletna GG poveri ocu, a VV majci na vršenje roditeljskog prava, uz neophodnost uspostavljanja komunikacije maloletne GG sa majkom. Tuženi - protivtužilac je zaposlen i ostvaruje mesečnu zaradu od 152.058,12 dinara (zarada za decembar 2020. godine) i izdržava stariju maloletnu ćerku stranaka koja sa njim živi. Sa njima stanuje i baba maloletne GG po ocu, koja je penzioner. Tužilja - protivtužena je takođe zaposlena i u decembru 2020. godine je ostvarila mesečnu zaradu od 72.213,29 dinara. Snosi troškove zakupnine iznajmljenog stana u kome živi, a ima i obavezu plaćanja doprinosa za izdržavanje maloletne GG, ustanovljenu presudom Osnovnog suda u Boru P2 22/11 od 23.06.2011. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, drugostepeni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno primenio materijalno pravo, i to članove 68-74, 78, 160- 162. Porodičnog zakona, kada je odlučio da se mal. GG poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava, a mal. VV majci, uz uređenje modela viđanja maloletne dece sa roditeljem sa kojim ne živi i obavezu tuženog – protivtužioca da doprinosi u izdržavanju mal. VV sa 15% od zarade koju ostvaruje od utuženja pa ubuduće, a ocenio je i da je s obzirom na date izjave maloletne dece, pravilna odluka prvostepenog suda i u delu kojim su odbijeni tužbeni zahtevi stranaka kojim su tražili da nad obe ćerke vrše samostalno roditeljsko pravo.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se navedeno stanovište drugostepenog suda za sada ne može prihvatiti kao pravilno, jer je zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1, u vezi člana 396. stav 1. ZPP, a u vezi člana 372. ZPP, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega se ni pravilnost primene materijalnog prava za sada ne može ispitati.

Odredbom člana 372. stav 1. ZPP propisano je da u žalbi ne mogu da se iznose nove činjenice i predlažu novi dokazi, osim ako podnosilac žalbe učini verovatnim da bez svoje krivice nije mogao da ih iznese, odnosno predloži do zaključenja glavne rasprave. Odredbom člana 396. stav 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude, odnosno rešenja drugostepeni sud treba da oceni bitne žalbene navode i da navede razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Odredbom člana 6. stav 1 . Porodičnog zakona propisano je da je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta. Stavom 2. istog člana propisano je da država ima obavezu da preduzima sve potrebne mere za zaštitu deteta od zanemarivanja, od fizičkog, seksualnog i emocionalnog zlostavljanja te od svake vrste eksploatacije, stavom 3. da država ima obavezu da poštuje, štiti i unapređuje prava deteta, a stavom 4. da dete rođeno van braka ima jednaka prava kao i dete rođeno u braku. Odredbom člana 205. istog zakona propisano je da u postupku u vezi sa porodičnim odnosima sud može utvrđivati činjenice i kada one nisu među strankama sporne, a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznela.

U konkretnom slučaju, tuženi – protivtužilac je u žalbi istakao da je nakon zaključenja glavne rasprave došlo do nastupanja novih okolnosti u životu tužilje jer je tužilja odmah nakon okončanja vanbračne zajednice sa dotadašnjim partnerom DD, započela novu vanbračnu zajednicu, te da maloletna VV konstantno menja mesta stanovanja i useljuje se sa tužiljom kod nepoznatih muškaraca. Dalje je naveo da ovakav stil života njega sa pravom zabrinjava zbog posledica koje može ostaviti po zdravlje i ponašanje maloletne VV, a imajući u vidu njen uzrast. Istakao je da je tužilja zasnovala novu vanbračnu zajednicu sa ĐĐ u ... u kojoj sa njima živi i maloletna VV koja doživljava traume jer porodica novog vanbračnog partnera tužilje komunicira u kući na vlaškom jeziku koji VV ne razume, a njoj se ne obraćaju na srpskom jeziku. Takođe je u žalbi naveo da ima pouzdana saznanja da je tužiljin novi partner još kao maloletnik izvršio krivično delo upotrebom vatrenog oružja, zbog čega je dodatno zabrinut za ćerku, kao i da je VV kada je preuzimao u prisustvu svedoka EE, bila vidno uznemirena i rekla da ne želi da boravi u ..., da majke dugo nema i da celi dan sedi sama sa nepoznatim ljudima koji se često međusobno svađaju i neprijatni su prema njoj, da ih ne razume pošto govore na drugom jeziku i da samo želi da bude kod tate i sestre GG, kao i da spava u zajedničkom krevetu sa majkom i njenim partnerom ĐĐ koji je tera da je zove „ tata“, govoreći joj da joj je tuženi tata samo preko vikenda.

U pobijanoj pravosnažnoj presudi, drugostepeni sud se u pogledu ovakvih navoda žalbe izjasnio tako što je ocenio da su neosnovani pošto je prvostepeni sud u momentu zaključenja glavne rasprave potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a da su ovo nove činjenice koje same po sebi nisu od uticaja na pravilnost prvostepene presude.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ovakvo obrazloženje drugostepenog suda ne može se prihvatiti jer su izostali razlozi o bitnim žalbenim navodima tuženog – protivtužioca koji su od značaja za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja a potom i pravilne primene materijalnog prava.

Suprotno oceni drugostepenog suda, načelo najboljeg interesa deteta konstituisano članom 6. Porodičnog zakona, u konkretnom slučaju maloletne VV, kao i istražno načelo u postupku u vezi sa porodičnim odnosima, opravdavaju da se u porodičnom sporu u kome je sud dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta, cene nove činjenice istaknute u žalbi, koje su od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke o vršenju roditeljskog prava nad maloletnom VV.

Budući da je drugostepeni sud propustio da se jasno i detaljno izjasni o navedenim bitnim žalbenim navodima tuženog – protivtužioca, čime je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1, u vezi člana 396. stav 1. ZPP koja je bila od uticaja na zakonitost i pravilnost odluke, pobijana pravosnažna odluka morala je biti ukinuta.

Prilikom ponovnog odlučivanja, drugostepeni sud će imati u vidu primedbe iz ovog rešenja te će nakon što otkloni učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, doneti novu i na zakonu zasnovanu odluku.

Primenom člana 415. stav 1. ZPP doneta je odluka kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić