Rev2 721/2015 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 721/2015
05.11.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca I.J. iz N., koga zastupa S.S., advokat iz N., protiv tuženog N.E. A.D. sa sedištem u N., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1364/14 od 20.01.2015. godine, u sednici veća održanoj 05.11.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 1364/14 od 20.01.2015. godine i predmet SE VRAĆA tom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 4004/13 od 12.02.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj 46/23 od 21.02.2011. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava po osnovu rada. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi parnične troškove u iznosu od 250.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1364/14 od 20.01.2015. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Nišu P1 4004/13 od 12.02.2014. godine, tako što je tužbeni zahtev tužioca u celosti odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke određeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, iz čije sadržine proizlazi da drugostepenu presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11... 55/14), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog Zakona i utvrdio da je revizija tužioca osnovana.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom nižestepenim presudama, tužilac je ugovorom o radu od 18.08.2009. godine zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme i obavljao je poslove samostalnog projektanta cena. U opisu posla tužioca je, između ostalog, kontrolisanje ispravnosti cenovnika, izrada cena za gradske i prigradske polaske u A.i P., izrada mesečnih i staničnih cenovnika, izrada cena za lokalne, međugradske i ekspresne polaske za celisko mašinice, punjenje modula sa novim cenama za celisko mašinice, prenos podataka za izradu rasporeda vozača, i praćenje registrovanog reda vožnje i cena drugih prevoznika. Rešenjem tuženog od 21.02.2011. godine tužiocu je otkazan utovor o radu, zbog povrede radne obaveze i nepoštovanja radne discipline. U rešenju je navedeno da tužilac 04.02.2011. godine nije postupio po nalogu svog pretpostavljenog i do kraja radnog vremena nije završio zadati posao, kao i da 07.02.2011. godine nije postupio po nalogu šefa službe i rukovodioca i nije u pripremljenu tabelu uneo podatke o cenama i polascima, već je veći deo radnog vremena proveo koristeći internet u privatne svrhe, pri čemu rad po nalogu nije započeo do kraja radnog vremena. U opisu učinjene povrede navedeno je da je 07.02.2011. godine rukovodilac službe J.V. tužiocu dala nalog da unese podatke u računar, i to u tabelu koju je prethodno sačinio šef tužioca T.Z., a da tužilac do kraja radnog vremena to nije učinio, niti se rukovodiocima obratio za pomoć radi blagovremenog izvršenja posla, već je u toku radnog vremena koristio internet u privatne svrhe. Donošenju rešenja predhodilo je upozorenje tužiocu o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, na koje se on i izjasnio, a zatraženo je i mišljenje sindikata, u skladu sa odredbama člana 180. stav 1. i 2. i člana 181. Zakona o radu.

Tokom postupka nije bilo sporno da tužilac zbog prirode posla (praćenje cena i linija drugih prevoznika) ima pristup internetu sa svog računara, a iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka informacione tehnologije proizilazi da su konekcije ka internetu, kako sa tužiočevog računara, tako i sa ostalih računara u okviru mreže, moguće samo ukoliko je to dozvoljeno administratorskim pravilima, da je moguće da su 07.02.2011. godine internet konekcije izvršene upravo onako kako su naznačene u priloženoj dokumentaciji tuženog, ali da je takođe moguće i da se neko drugo lice neovlašćeno „uloguje“ na tužiočev računar ukoliko zna korisničko ime i lozinku. U tužiočevom računaru postoje instalirani programi koji omogućavaju štampanje podataka unetih u neki od programa tabelarne kalkulacije.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio zahtev tužioca, ocenivši da tuženi nije dokazao da je tužilac 04.02.2011. godine učinio povredu radne obaveze, kao i da vreme, mesto i način izvršenja ove povrede nisu navedeni u pobijanom rešenju o otkazu ugovora o radu. Prvostepeni sud takođe zaključuje da povreda radne obaveze od 07.02.2011. godine, koja je tužiocu pobijanim rešenjem stavljena na teret, nije skrivljena jer je tužilac bio objektivno sprečen da radni nalog završi do kraja radnog vremena, kao i da se zbog problema u radu obraćao pretpostavljenima, ali bezuspešno. Sud je takođe ocenio da tuženi nije dokazao postojanje povrede radne discipline od 07.02.2011. godine jer nije na pouzdan način dokazano da je tužilac u radno vreme koristio internet u privatne svrhe.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepenom presudom je poništeno rešenje tuženog od 21.02.2011. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu i tuženi je obavezan da tužioca vrati na rad i prizna mu prava iz radnog odnosa.

Drugostepeni sud je primenom odredbe člana 179. stav 1. tačka 2. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br.24/05, 61/05, 54/09), u vezi člana 184. stav 1. i 185. stav 1. istog zakona, preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad kod tuženog, nalazeći da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo ocenivši da nije dokazano da je tužilac 07.02.2011. godine izvršio povredu radne obaveze na način opisan u pobijanom rešenju. Drugostepeni sud je utvrdio da je 07.02.2011. godine tužilac postupao suprotno obavezama predviđenim ugovorom o radu broj 55/14703 6 od 18.08.2009. godine, koje su bliže definisane Kolektivnim ugovorom o utvrđivanju prava i obaveza i odgovornosti zaposlenih N.e. A.D, kao i Poslovnim kodeksom tuženog od 16.07.2008. godine, ocenivši da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužilac učinio povredu radne obaveze jer nije postupio po nalogu rukovodioca i do kraja radnog vremena nije završio unos podataka koji je inače u opisu njegovog posla, već je veći deo radnog vremena proveo koristeći internet u privatne svrhe.

Zaključak drugostepenog suda za sada se ne može prihvatiti kao pravilan. Okolnost da je 07.02.2011. godine tužilac propustio da do kraja radnog vremena izvrši nalog pretpostavljenog nije dovoljan razlog za otkaz, jer povreda radne obaveze mora biti skrivljena. Ukoliko je tužilac bio objektivno sprečen da u zadatom roku izvrši nalog, odnosno ukoliko zadati posao nije mogao da završi bez pomoći rukovodioca T.Z. (u čijem opisu poslova je inače predviđeno pružanje pomoći prilikom izrade celisko cenovnika), u tom slučaju nema ni krivice tužioca za povredu radne obaveze koja je osnov za otkaz ugovora o radu. Da bi se ugovor o radu otkazao iz razloga propisanih članom 179. stav 2. Zakona o radu potrebno je da je zaposleni povredu radne obaveze učinio svojom krivicom, što pobijanom drugostepenom odlukom nije ocenjeno. Zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa se za sada ne može prihvatiti zaključak suda da je pobijano rešenje zakonito. Osim toga, revizijom se osnovano ukazuje da je drugostepeni sud, suprotno zaključku prvostepenog suda, ocenom nalaza i mišljenja sudskog veštaka zaključio da je tužilac kriv za povredu radne discipline jer je koristio internet u privatne svrhe, iako ove činjenice nisu utvrđene prvostepenom odlukom. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je u ovom slučaju ocenom dokaza izvedenih tokom prvostepenog postupka utvrdio da povreda radne obaveze koja je tužiocu stavljena na teret nije skrivljena, a da povreda radne discipline nije dokazana, pa drugostepeni sud bez održane glavne rasprave nije mogao utvrditi drugačije činjenice. Zbog učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u drugostepenom postupku pobijana odluka je morala biti ukinuta.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će uzeti u obzir iznete primedbe i doneti pravilnu i zakonitu odluku o žalbi tuženog.

Iz navedenih razloga, primenom člana 415. stav 1. i 416. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Snežana Andrejević,s.r.