Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1144/14 od 27.08.2014. godine, u stavu I izreke, preinačena je navedena presuda u stavu prvom i drugom izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi prema tuženima da je prestalo pravo stalne, stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima preko katastarske parcele vlasništvo tužioca na MZV S., u merama i granicama, bliže opisanim u ovom stavu izreke, kao poslužnog dobra, kat.parcela vlasništvo tuženih, kao povlasnih dobara, što su tuženi dužni priznati. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se konstituiše pravo stalne, stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima preko kat.parcele vlasništvo tužioca k.p. br. …, upisane u LN … za KO D.V., kao poslužnog dobra novoformiranog pristupnog puta na kome se nalazi pešačka staza širine 0.80 m, koja se prostire u merama i granicama, bliže opisanim u ovom stavu izreke, a sve do prolaza do parcela tuženih kao povlasnih dobara, što su tuženi dužni priznati. U stavu II izreke, prvostepena presuda je ukinuta u stavu trećem izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom delu predmet vraćen istom sudu na odlučivanje.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Revizija je izjavljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. i člana 404. ZPP.

Odgovor na reviziju podneli su tuženi i predložili da se revizija tužioca odbaci kao nedozvoljena ili odbije kao neosnovana.

Odlučujući o reviziji tužioca na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), u vezi sa članom 23. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija dozvoljena na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP i osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju u konkretnom slučaju postoji pravo stalne stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima preko kat.parc. koja je vlasništvo tužioca kat.parc. br. … upisane u list nepokretnosti … za KO D.V., kao poslužnog dobra u korist parcela tuženih kao povlasnih dobara. Tužilac je kupovinom nove parcele faktički spojio ovu kupljenu parcelu sa svojom parcelom koju je imao od ranije, tako da je postao vlasnik k.p. br. … jedinstvene parcele, kako je to prikazano na kopiji plana koja je urađena od strane SKN u V.. Sada tuženi prolaze sredinom navedene kat.parcele koja je u vlasništvu tužioca, a ovako pravo službenosti stalnog pešačkog prolaza znatno otežava tužiocu ekonomsko iskorišćavanje zemljišta oko postojećeg prolaza, fizičko obezbeđenje prolaza, kao i funkcionalno korišćenje, s obzirom da se isti bavi poljoprivredom.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je utvrdio prema tuženima da je prestalo pravo stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima preko kat.parcele vlasništvo tužioca na mestu zv. ''selo'' po kulturi pašnjak 2. klase, k.p. br. … upisane u list nepokretnosti … za KO D.V. u širini od 0,80 m, ukupne površine 70 m2, u merama i granicama, bliže označenim u izreci presude, kao poslužnog dobra u korist katastarskih parcela vlasništvo tuženih, bliže označenih u ovom stavu izreke, kao povlasnih dobara. Konstituisano je pravo stalne stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima preko kat.parcele vlasništvo tužioca, kat.parcele br. … upisane u list nepokretnosti … za KO D.V., kao poslužnog dobra, preko novoformiranog pristupnog puta na kome se nalazi pešačka staza širine 0,80 m, a koja se prostire od glavnog asfaltnog puta D.-G.V., tj. Ulice … kat.parcele … u pravcu severoistoka, a na severozapadnom delu kat.parcele br. … sve do postojeće sporne pešačke staze, a u merama i granicama bliže opisanim u izreci, a sve do prolaza do parcela tuženih, bliže označenih u izreci, kao povlasnih dobara.

Ovakvu odluku prvostepeni sud je obrazložio time da sada, posle spajanja kupljene parcele sa postojećom parcelom tužioca, tuženi prolaze sredinom parcele, tako da ovakvo pravo službenosti stalnog pešačkog prolaza znatno otežava tužiocu ekonomsko iskorišćavanje zemljišta oko postojećeg prolaza, fizičko obezbeđenje prostora, kao i funkcionalno korišćenje, s obzirom da se tužilac bavi poljoprivredom.

Drugostepeni sud je preinačio navedenu presudu i tužbeni zahtev odbio, a sa obrazloženjem da tužilac nije obuhvatio tužbom sve vlasnike povlasnih dobara, jer su isti jedinstveni suparničari, pa je njihova procesna zajednica morala biti potpuna.

Ovakav stav drugostepenog suda je pogrešan, budući da su tuženi jedinstveni suparničari u smislu člana 205. ZPP, ali ne i nužni suparničari u smislu odredbe člana 211. ZPP.

Pravilnom primenom odredbi člana 50. i 58. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa, prvostepeni sud je odlučio kao u izreci, odnosno utvrdio da je prestalo pravo stalne stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima, preko kat.parcele tužioca, na način kako je to bilo ustanovljeno i konstituisao pravo stalne stvarne službenosti pešačkog prolaza i prolaza ručnim kolicima, preko kat.parcele tužioca, na način kako je to utvrđeno nalazom veštaka geodete, a za svoj pravni stav prvostepeni sud je dao valjane razloge, koje prihvata i ovaj sud.

Stoga je revizija tužioca usvojena, pobijana presuda preinačena i potvrđena prvostepena presuda.

Sa izloženog, a na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislava Apostolović,s.r.