Rev2 2791/2018 3.5.1; zasnivanje radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2791/2018
17.06.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Nazim Fazliu, advokat iz ..., protiv tužene Predškolske ustanove „8. Mart“ u Preševu, koju zastupa punomoćnik Azemi Zijadin, advokat iz ..., radi poništaja odluke i konkursa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1934/15 od 08.12.2015. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1934/15 od 08.12.2015. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 78/15 od 19.05.2015. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi konkurs tužene broj .. od 04.11.2013. godine, u delu tačke 1, kojim je raspisan oglas za prijem u radni odnos jednog pedagoga na neodređeno vreme, objavljen u listu „Poslovi“ broj .. od 13.11.2013. godine, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi odluka direktora tužene broj .. od 13.01.2014. godine o izboru kandidata BB iz sela ..., na radno mesto pedagoga na neodređeno vreme kod tužene, kao i da se naloži tuženoj da na radnom mestu pedagog sa punim radnim vremenom na neodređeno vreme primi tužioca, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 28.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1934/15 od 08.12.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv presude donete u drugostepenom postupku tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se ukazuje na povrede postupka iz tačke 12. ove zakonske odredbe, što saglasno članu 407. ZPP, ne može biti revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene i obavlja poslove specijalnog pedagoga za decu sa posebnim potrebama, sa punim radnim vremenom. Tužena je 04.11.2013. godine, raspisala konkurs za prijem u radni odnos na neodređeno vreme jednog pedagoga i jednog vaspitača. Tužilac je podneo prijavu na ovaj konkurs. Nakon prijema prijava, direktor je izvršio uži izbor i troje kandidata, među kojima je bio i tužilac, uputio na proveru psihofizičke sposobnosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Posle pribavljenog izveštaja od Nacionalne službe za zapošljavanje, u kojem je navedeno da tužilac „ne zadovoljava zahteve za obavljanje poslova Pedagog“, direktor tužene je doneo odluku 13.01.2014. godine o izboru kandidata BB u radni odnos na neodređeno vreme za poslove pedagoga kod tuženog. Tužilac je 23.01.2014. godine, izjavio prigovor na odluku direktora, koji je odlukom Upravnog odbora tužene od 28.11.2014. godine odbijen. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud je odbio tužbene zahteve tužioca, kako za poništaj Konkursa od 04.11.2013. godine, tako i za poništaj Odluke direktora o izboru drugog kandidata od 13.01.2014. godine, iz razloga što je konkurs raspisan u skladu sa zakonom, a tužilac ne ispunjava uslove propisane Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja za prijem u radni odnos za radno mesto pedagoga, niti je dokazao da primljeni kandidat ne ispunjava uslove za navedeno radno mesto.

Drugostepeni sud je ocenio da je zaključak prvostepenog suda pravilan, jer direktor vrši uži izbor kandidata koje zatim upućuje na prethodnu psihološku procenu sposobnosti za rad sa decom i učenicima, da psihološku procenu vrši nadležna služba za poslove zapošljavanja primenom standardizovanih postupaka, nakon čega direktor donosi odluku o izboru nastavnika, vaspitača i stručnog saradnika, što je u konkretnom slučaju direktor i učinio i doneo odluku o izboru kandidata BB. Tužena je na ovaj način u svemu postupila u saglasnosti sa odredbom člana 130. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, ispoštovao predviđenu proceduru, kako u pogledu raspisivanja konkursa, tako i u pogledu izbora kandidata, a diskreciono pravo tužene je, kao poslodavca, da primi u radni odnos jednog od kandidata koji ispunjava uslove.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi odbili tužbeni zahtev tužioca iz razloga što je tužena u svemu postupala saglasno zakonskim normama prilikom raspisivanja konkursa i izbora kandidata. Takođe, imajući u vidu da Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja predviđa dvostepenost postupka odlučivanja, pravilno je drugostepeni sud zaključio da je tužbu trebalo odbaciti u delu kojim je tužilac tražio poništaj samo prvostepene odluke (s obzirom da je izostala ocena drugostepene odluke donete po prigovoru tužioca, jer je tužilac nije obuhvatio tužbom), ali nalazi da odbijen tužbeni zahtev u ovom delu ima iste posledice po radno pravni status tužioca kao i da je odbačena tužba.

Suprotno revizijskim navodima, pravilno je primenjeno materijalno pravo, i to odredba člana 130. stav 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kojom je predviđeno da radni odnos na neodređeno vreme na osnovu konkursa može da se zasnuje ako se nije moglo izvršiti preuzimanje zaposlenog, jer tužilac svakako nije mogao biti preuzet s obzirom da nije ispunjavao uslove za radno mesto pedagoga, kako to proizlazi iz Izveštaja Nacionalne služne za zapošljavanje od 23.12.2013. godine.

Ne stoji ni navod revizije da je nakon dobijanja zaključka o saglasnosti zapošljavanja tužena trebala ponovo da odluči po konkursu radi izbora kandidata nakon obustavljanja postupka, jer takva obaveza tužene nije predviđena ni jednom normom zakona.

Kako je revizija tužioca odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Ni ostalim revizijskim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, pa je odlučeno kao u izreci primenom odredbe člana 414. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić