Spp 2/2022 3.19.1.; 3.19.1.26.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Spp 2/2022
11.05.2022. godina
Beograd

TREĆI OSNOVNI SUD U BEOGRADU

BEOGRAD

VEZA: P 13594/20

Izvod iz zapisnika sa II sednice Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održane 11.05.2022. godine.

O D L U K A

ODBACUJE SE zahtev Trećeg osnovnog suda u Beogradu za rešavanje spornog pravnog pitanja.

O b r a z l o ž e nj e

Treći osnovni sud u Beogradu je na osnovu članova 180. i 181. Zakona o parničnom postupku dostavio Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za rešavanje spornog pravnog pitanja. Uz zahtev je dostavljen predmet tog suda P 13594/20.

U zahtevu za pokretanje postupka koji je iniciran po službenoj dužnosti, navedeno je da je u dostavljenom predmetu tužilac tražio utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o kreditu koji je zaključen sa tuženom (poslovnom bankom) u delu koji predviđa obavezu tužioca da plati određeni novčani iznos na ime troškova obrade kredita, smatrajući da ugovoranje takve odredbe nije bilo dozvoljeno. Tužilac je izneo određenu pravnu argumentaciju, a od dokaza uz tužbu je priložio predmetni ugovor o kreditu. Prvostepeni sud je zakazao ročište u sporu male vrednosti i tuženoj uz poziv dostavio tužbu. Tužena je dostavila pisano izjašnjenje, navodeći da su nesporna sva činjenična pitanja, odnosno nesporno je da je zaključen ugovor o kreditu, da je predviđeno plaćanje naknade na ime obrade kredita, kao i da je od tužioca naplaćen taj iznos, pa je predloženo da sud donese presudu primenom člana 291. stav 2. ZPP radi ekonomičnosti postupka, izjašnjavajući se da prema iznetoj argumentaciji, banka ima pravo da od klijenta naplati ove troškove.

Postavljeno sporno pravno pitanje glasi:

Da li u sporovima male vrednosti, nakon što tuženi dostavi izjašnjenje na navode tužbe u kom sve činjenice učini nespornim, sud može doneti odluku primenom člana 291. stav 2. Zakona o parničnom postupku?

U zahtevu se navodi da je pred svim prvostepenim sudovima izuzetno veliki broj predmeta u sporovima male vrednosti i da primena člana 291. stav 2. ZPP nije bila sporna u toj vrsti postupka. Donošene su presude bez rasprave (u sporovima za isplatu manje isplaćenih vojnih penzija zbog vanrednog uvećanja, u sporovima za isplatu duga zbog neizmirenih doplatnih karata za parkiranje, kao i u sporovima klijenata protiv banaka za isplatu naknade na ime troškove obrade kredita) i u dužem vremenskom periodu Viši sud u Beogradu, kao drugostepeni sud prilikom odlučivanja o žalbama nije dovodio u pitanje mogućnost primene navedene odredbe u sporovima male vrednosti (u prilogu su dostavljene prvostepene presude u sporovima male vrednosti donete primenom člana 291. stav 2. ZPP i drugostepene presude Višeg suda u Beogradu kojima su žalbe odbijene kao neosnovane).

Međutim, Viši sud u Beogradu, kao drugostepeni je odlukom Gž 22004/20 od 01.12.2021. godine (koja nije dostavljena uz zahtev, iako se navodi da je priložena) ali i drugim odlukama (Gž 21073/20 od 01.12.2021. godine, Gž 21819/20 od 01.12.2021. godine, Gž 22449/20 od 01.12.2021. godine i Gž 21111/20 od 01.12.2021. godine, koje takođe nisu priložene), ukinuo prvostepene presude donete primenom člana 291. stav 2. ZPP sa obrazloženjem da se u sporu male vrednosti tužba ne dostavlja tuženom na odgovor, već se dostavlja uz poziv za glavnu raspravu, zbog čega nema mesta primeni navedene odredbe jer ista vodi bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 7. ZPP.

Neslaganje sa iznetim stanovištem drugostepenog, Višeg suda u Beogradu o mogućnost primene odredbe člana 291. stav 2. ZPP u sporovima male vrednosti je bio razlog za pokretanje ovog postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom radi rešavanja spornog pravnog pitanja.

Prvostepeni sud je u zahtevu dao i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja, navodeći da se u sporu male vrednosti tužba ne dostavlja na odgovor tuženom i tuženi nije u obavezi da dostavi odgovor na tužbu, ali odredbama ZPP nije isključena mogućnost da se tuženi u pisanoj formi izjasni na navode tužbe, odnosno da na istu odgovori i da u takvoj situaciji učini nespornim sve bitne činjenice. Dakle, tuženi ima izbor da se o tužbi izjasni u pisanoj formi ili na ročištu, pa ukoliko to učini pisanim putem u podnesku u kom je činjenice učinio nespornim ili čak izričito predložio donošenje presude na osnovu člana 291. stav 2. ZPP, suprotno postupanje, odnosno neprimenjivanje ove odredbe vodilo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka i bilo bi suprotno članu 10. ZPP. Imajući u vidu različite odluke Višeg suda u Beogradu donete u potpuno istim situacijama, te značaj ovog pravnog pitanja za sudsku praksu u celini (izuzetno veliki broj predmeta u kojima se odlučuje primenom pravila o sporovima male vrednosti) Vrhovnom kasacionom sudu je predloženo da zauzme stav o postavljenom spornom pravnom pitanju.

Sednica Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održana 11.05.2022. godine, na osnovu člana 182. Zakona o parničnom postupku, odbacila je zahtev za rešavanje spornog pravnog pitanja. U konkretnom slučaju, postavljeno pitanje je u domenu tumačenja i neposredne primene procesnog prava u jednom konkretnom predmetu prvostepenog suda (bez obzira na formalno pozivanje na izuzetno veliki broj predmeta u sporovima male vrednosti pred svim prvostepenim sudovima) o čemu se drugostepeni sud (Viši sud u Beogradu) već izjasnio u više odluka. Pozivanje na različitu sudsku praksu istog suda (Višeg suda u Beogradu), te neslaganje sa izraženim stanovištem tog suda u odlukama koje nisu dostavljene uz zahtev (mogućnost primene odredbe člana 291. stav 2. ZPP u sporovima male vrednosti) ne predstavljaju razloge zbog kojih se može zahtevati rešavanje spornog pravnog pitanja na osnovu člana 180. stav 1. ZPP.

Međutim, zbog značaja pitanja za sudsku praksu, sednica odeljenja će usvojiti zaključak koji će posle verifikacije biti objavljen na sajtu:

Predsednik Građanskog odeljenja

sudija dr Dragiša B. Slijepčević