Rev 5216/2022 3.1.4.16.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5216/2022
02.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilaca mal. AA i mal. BB oboje iz ..., koje zastupa zakonski zastupnik VV iz ..., čiji je punomoćnik Damir Muminović advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., čiji je punomoćnik Bosica Živković advokat iz ..., radi povećanja izdržavanja, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 168/2021 od 20.04.2021. godine, u sednici veća održanoj 02.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 168/2021 od 20.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aleksincu P2 265/19 od 24.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da na ime svog doprinosa u izdržavanju maloletnih tužilaca, pored iznosa od po 8.000,00 dinara na šta je obavezan pravnosnažnom i izvršnom presudom Osnovnog suda u Aleksincu P2 176/18 od 16.11.2018. godine, plaća još po 4.000,00 dinara, ukupno 24.000,00 dinara i to za mal. AA iznos od 12.000,00 dinara i za mal. BB iznos od 12.000,00 dinara počev od 13.12.2019. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski razlozi do 05. u mesecu za tekući mesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog mesečnog iznosa do isplate, na račun zakonskog zastupnika maloletnih tužilaca. Stavom drugim izreke, obavezani su tužioci da tuženom na ime troškova postupka isplate iznos od 60.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 168/2021 od 20.04.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aleksincu P2 265/19 od 24.12.2020. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su preko zakonskog zastupnika i punomoćnika, podneli reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11....18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do povrede iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. ZPP jer je drugostepeni sud ocenio žalbene navode tužilaca koji su bili od značaja za pravilnu odluku o izjavljenoj žalbi.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Osnovnog suda u Aleksincu P2 176/18 od 16.11.2018. godine, kojom su nakon razvoda braka roditelja maloletni tužioci povereni majci na samostalno vršenje roditeljskog prava, tuženi je obavezan da doprinosi njihovom izdržavanju mesečnim iznosom od po 8.000,00 dinara, u skladu sa postignutim dogovorom stranaka. Maloletna AA sada ide u ... razred osnovne škole, kao i u muzičku školu, dok maloletni BB pohađa ... razred osnovne škole, trenira košarku i ide u privatnu školu engleskog jezika, u koju je išao i u vreme donošenja prethodne odluke. Deca imaju uobičajne potrebe shodno svom kalendarskom uzrastu i to za hranu, garderobu, knjige, vanškolske aktivnosti, ekskurzije, rekreativnu nastavu i slično, u mesečnom iznosu po 18.000,00 dinara. Tužioci žive sa majkom u njenom stanu u ..., koji je spojen i čini jednu celinu sa stanom u vlasništvu tuženog, uz njegovu saglasnost. Zakonski zastupnik maloletnih tužilaca snosi sve troškove održavanja stana počev od 2017. godine. Zaposlena je u ... u ... gde je, u periodu januar - decembar 2018. godine, ostvarila zaradu od 77.000,00 dinara, u periodu januar - decembar 2019. godine zaradu u iznosu od 85.000,00 - 94.000,00 dinara i u periodu januar - jun 2020. godine mesečnu neto zaradu u iznosu od 94.000,00 - 102.000,00 dinara. Nema obaveze izdržavanja trećih lica. Tuženi živi u domaćinstvu sa vanbračnom suprugom i još troje maloletne dece, od kojih je jedno rođeno nakon donošenja prethodne presude. Radi kao ..., obavljajući honorarne poslove na osnovu ugovora o delu i na taj način ostvari zaradu od 500 do 700 evra mesečno. U toku 2019. godine na osnovu ugovora o delu od 04.10.2019. godine, ostvario je naknadu od 5.300 evra u bruto iznosu za ugovorenu obavezu u trajanju od 180 dana. Tuženi nema nepokretnosti u ..., a u Srbiji poseduje stan koji je ustupio tužiocima i bivšoj supruzi na korišćenje. Tuženi ima obavezu izdržavanja još jednog deteta po presudi Osnovnog suda u Aleksincu P 459/03 od 23.09.2003. godine. Vanbračna supruga tuženog je u radnom odnosu. Pored iznosa koji plaća na ime izdržavanja po presudi, tuženi kupuje garderobu tužiocima, a deca kod njega provode i deo letnjeg i zimskog raspusta.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, i to odredbe člana 164. i člana 160. Porodičnog zakona, citirane u obrazloženju nižestepenih presuda, kao i član 27. stav 1. i 2. Konvencije o pravima deteta, kada su ocenili da je tužbeni zahtev tužilaca neosnovan.

Neosnovano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.

Odredbom člana 160. Porodičnog zakona propisani su kriterijumi za određivanje izdržavanja, odnosno da ocena ispunjenosti uslova za određivanje izdržavanja zavisi od godina života, poverioca izdržavanja, njegovog zdravlja, obrazovanja, imovine, prihoda koje ostvaruje i drugih okolnosti, dok su na strani dužnika izdržavanja od uticaja njegovi prihodi, mogućnost za zaposlenje i sticanje zarade, njegova imovina, lične potrebe i obaveze da izdržava druga lica. S obzirom na navedene krterijume za određivanje izdržavanja, kod zahteva za izmenu izdržavanja na osnovu člana 164. Porodičnog zakona ceni se da li su se i u kojoj meri izmenile okolnosti na osnovu kojih je doneta prethodna odluka i da li ta izmena opravdava promenu već utvrđene visine izdržavanja.

U vezi sa nevedenim, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili ispunjenost uslova za povećanje obaveze tuženog u izdržavanju maloletne dece. Imajući u vidu utvrđene potrebe dece prema njihovom uzrastu i ostalim propisanim kriterijumima u iznosu po 18.000,00 dinara mesečno, kao i njihovu strukturu, činjenicu da je protekao kratak vremenski period od donošenja odluke čija se izmena traži, pravilan je zaključak da se potrebe dece nisu bitno povećale i da na njihovoj strani nema okolnosti zbog kojih bi trebalo povećati izdržavanje. Ni na strani tuženog ne postoje okolnosti zbog kojih bi takav zahtev bio osnovan, naročito kod utvrđene činjenice da zakonski zastupnik maloletnih tužilaca ima povećana primanja po osnovu zarade, dok je tuženi dobio još jedno dete prema kome ima obavezu izdržavanja.

Stoga je pravilno ocenjeno da je iznos od 8.000,00 dinara koji je tuženi dužan da plaća na ime svog doprinosa u izdržavanju tužilaca adekvatan postojećem odnosu njihovih potreba i mogućnosti dužnika da daje izdržavanje. Na ovaj način ispunjeno je i pravilo iz člana 162. stav 3. Porodičnog zakona kada je poverilac izdržavanja dete, da visina izdržavanja treba da omogući najmanje takav nivo životnog standarda za dete kakav uživa roditelj dužnik izdržavanja.

Imajući u vidu da od donošenja prethodne sudske odluke do podnošenja tužbe u ovoj parnici za izmenu odluke o izdržavanju, nije došlo do promenjenih okolnosti na strani maloletnih tužilaca koje bi opravdavale obavezivanje tuženog da izdržavanje plaća u većem iznosu od određenog, a tuženi ima još jednu obavezu izdržavanja maloletnog deteta, to su bili ispunjeni uslovi da se tužbeni zahtev odbije.

Stoga revizija tužilaca, u kojoj se samo ponavljaju navodi isticani tokom prvostepenog postupka, kao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, i to da je bilo potrebno odrediti veštačenje radi utvrđivanja potreba maloletne dece i da tuženi nije realno prikazao sve mesečne prihode s obzirom da je njegov standard života na mnogo višem niovu od utvrđenog u postupku, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude jer ih je drugostepeni sud pravilno cenio razlozima koje prihvata i revizijski sud.

Odluka o troškovima parničnog postupka doneta je pravilnom primenom odredbi člana 207. Porodičnog zakona, u vezi člana 153. i 154. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić