Kzz 18/12 zahtev za zaštitu zakonitosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 18/12
21.03.2012. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Bate Cvetkovića, predsednika veća, Gorana Čavline, Anđelke Stanković, Ljubice Knežević-Tomašev i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.S., zbog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br. 21/12 od 06.03.2012. godine, podignutom protiv pravno- snažne presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4036/11 od 01.09.2011. godine, u sednici veća održanoj dana 21.03.2012. godine, doneo je

P R E S U D U

Povodom zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz.br. 21/12 od 06.03.2012. godine, a po službenoj dužnosti, UKIDA SE pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4036/11 od 01.09.2011. godine u odnosu na okrivljenog D.S., za krivično delo lake telesne povrede iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje u ukinutom delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Smederevu K. 699/11 od 12.05.2011. godine, izrekom pod I oglašeni su krivim: okrivljeni D.S. za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jednog meseca koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, i okrivljena M.S., za krivično delo uvreda iz člana 170. stav 1. KZ za koje je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužna da plati u roku od tri meseca od pravnosnažnosti presude s tim da će ova kazna ukoliko je okrivljena ne plati u ostavljenom roku biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Okrivljeni su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka kao u prvostepenoj presudi, dok su oštećeni upućeni na parnicu za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva.

 

Istom presudom izrekom pod II, okrivljeni D.S. i M.S., na osnovu člana 355. tačka 2. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) oslobođeni su od optužbe za po jedno krivično delo ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. st. 1. KZ. Apelacioni sud u Beogradu, presudom Kž1 4036/11 od 01.09.2011. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu punomoćnika privatne tužilje – okrivljene M.S., adv. R.D. i navedenu prvostepenu presudu potvrdio. Republički javni tužilac podigao je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz.br. 21/12 od 06.03.2012. godine protiv navedene pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, u odnosu na okr. D.S., zbog povrede krivičnog zakona iz člana 369. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 103. tačka 7. KZ i članom 104. stav 6. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev i preinači pravnosnažne presude Osnovnog suda u Smederevu K 699/11 od 12.05.2011. godine u stavu 1 izreke u odnosu na okr. D.S. i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 4036/11 od 01.09.2011. godine i donese presudu kojom se prema okrivljenom D.S., na osnovu člana 354. tačka 3. ZKP u vezi sa članom 103. tačka 7. KZ i članom 104. stav 6. KZ, odbija optužba zbog krivičnog dela lake telesne povrede iz člana 122. stav 1. KZ, jer je nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja. Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti okr. D.S. shodno odredbi člana 422. stav 2. ZKP i održao sednicu veća u odsustvu Republičkog javnog tužioca, obaveštenog u smislu člana 422. stav 3. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama i navode zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je našao: Prema navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, drugostepenom presudom učinjena je povreda iz člana 369. tačka 2. ZKP u vezi sa članom 103. tačka 7. KZ i članom 104. stav 6. KZ, na štetu okr. D.S., time što je potvrđena prvostepena presuda u delu kojim je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo iz člana 122. stav 1. KZ i za to delo mu izrečena uslovna osuda jer je navedeno krivično delo, prema svim zapisnicima i ispravama u spisima, kao i razlozima drugostepene presude, okrivljeni izvršio 21.08.2007. godine, a ne 21.08.2009. godine, kako je očigledno pogrešno navedeno u izreci prvostepene presude. Shodno tome, i okolnosti da se za krivično delo u pitanju može izreći kazna zatvora do jedne godine ili novčana kazna, pa se krivično gonjenje za to delo u smislu člana 103. tačka 7. KZ ne može preduzeti kad protekne dve godine od izvršenja dela, a u svakom slučaju kad protekne dvostruko vreme koje se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja (član 104. stav 6. KZ), u zahtevu je iznet stav Republičkog javnog tužioca da je apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okr. D.S. za krivično delo iz člana 122. stav 1. KZ nastupila 21.08.2011. godine, pre donošenja drugostepene presude i da je Apelacioni sud u Beogradu trebalo da preinači prvostepenu presudu u smislu člana 354. tačka 3. ZKP i odbije optužbu prema okrivljenom za navedeno krivično delo, kako je u zahtevu predloženo u pogledu odluke ovog suda.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda nije moguće, za sada, doneti odluku u smislu navoda i predloga iznetih u zahtevu za zaštitu zakonitosti. Iako su tačni navodi zahteva da iz podataka i dokaza u spisima predmeta, kojima su saglasna činjenična utvrđenja u obrazloženju prvostepene presude, proizilazi da je krivično delo u pitanju izvršeno dana 21.08.2007. godine, što, prihvatajući činjenična utvrđenja u prvostepenoj presudi uzima kao utvrđenu činjenicu i drugostepeni sud u obrazloženju svoje presude (strana 4 stav prvi i treći), okolnost da je izrekom prvostepene presude, pod tačkom I, utvrđeno drugo vreme izvršenja krivičnog dela iz člana 122. stav 1. KZ, i to 21.08.2009. godine, kako je vreme izvršenja tog dela opredeljeno i u izvorniku prvostepene presude, stvara sumnju u pogledu istinitosti utvrđenja u pravno- snažnoj presudi navedene odlučne činjenice, a od koje zavisi i odluka o zahtevu za zaštitu zakonitosti u vezi sa tvrdnjom Republičkog javnog tužioca o apsolutnoj zastarelosti krivičnog gonjenja za to delo.

Imajući prednje u vidu, kao i samu prirodu propusta koji se može otkloniti u žalbenom postupku, Vrhovni kasacioni sud nalazi neophodnim ukidanje samo drugostepene presude, shodnom primenom odredbe člana 426. ZKP, zbog čega je na osnovu te zakonske odredbe i člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova (''Službeni glasnik RS'', broj 116/08) u vezi sa članom 420. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude, s tim da će drugostepeni sud na odgovarajući način otkloniti nedostatak o kome je napred bilo reči i doneti novu, pravilnu i zakonitu odluku.

 

Zapisničar-savetnik                                                                                                                Predsednik veća -
Nataša Banjac,s.r.                                                                                                              sudija Bata Cvetković,s.r.