Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
U 6709/06
21.02.2008. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Danice Bogdanović, predsednika veća, Gordane Džakule i Vere Pešić, članova veća, sa savetnikom Marijanom Tafra-Mirkov, kao zapisničarem, rešavajući u upravnom sporu po tužbi tužioca \"AA", koga zastupa AB, advokat, protiv rešenja Ministarstva finansija Republike Srbije, Uprave carina, Komisije za žalbe Uprave carina 01/4 broj U/II-370/7-03 od 16.10.2006. godine, u predmetu carine, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 21.02.2008. godine, doneo je

P R E S U D U

Tužba SE ODBIJA.

O b r a z l o ž e nj e

Osporenim rešenjem odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca podneta protiv rešenja Carinarnice Surčin broj U/I 1305/2002 od 28. 01. 2003. godine, kojim su, na osnovu člana 132. stav 6. Carinskog zakona («Službeni list SRJ» br. 45/92), utvrđeni konačni podaci za deo robe iz naimenovanja «01» ocarinjene po JCI-J1 broj 7094 od 24. 05. 2002. godine, te tužilac obavezan da za ovu, na način bliže određen u tački II dispozitiva prvostepenog rešenja, podnese novi set JCI, i da plati iznos od 675.659,53 dinara na ime carine za tu robu.

Tužilac tužbom osporava rešenje tuženog zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primene zakona i učinjenih povreda pravila postupka, pa predlaže da se poništi. Navodi da tuženi osporenim rešenjem nije postupio saglasno pravnom shvatanju izraženom u presudama Vrhovnog suda Srbije jer je žalbu ponovo odbio kao neosnovanu. U vezi konačno utvrđenih karakteristika robe, tj. njenog tarifiranja i visine obračunate carinske stope navodi da su ovi pogrešno utvrđeni jer je ove tužilac prijavio prema trgovačkim sertifikatima proizvođača i isporučioca robe, firme \"BB", na osnovu kojih se nesumnjivo zaključuje da se radi o aromi, a ne gotovom proizvodu, te se ova svrstava u prijavljeni tarifni broj sa stopom carine 1%, a ne u naknadno utvrđeni sa stopom carine od 30%. Za osnovanost svojih navoda pozvao se na mišljenje Uprave carina od 18. 07. 2005. godine iz kojeg proizlazi da se ne radi o gotovom proizvodu.

Tuženi organ, izjašnjavajući se na navode tužbe, u svom odgovoru, osporio je ove u celini, te je ostajući kod razloga osporenog rešenja, predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

Nakon ocene navoda tužbe, razloga osporenog rešenja, te odgovora na tužbu, kao i celokupnih spisa predmeta ove upravne stvari, a u smislu člana 39. stav 1. Zakona o upravim sporovima ("Službeni list SRJ" br. 46/96), Vrhovni sud Srbije je našao da tužba nije osnovana.

Pravilno je, po oceni suda, tuženi, otklonivši nepravilnosti na koje mu je ukazano presudom suda, odbio žalbu kao neosnovanu, ispravno nalazeći da je Carinarnica, obzirom na dostavljeni nalaz Carinske labaratorije, pravilno primenivši odredbe člana 132. stav 6, navedenog, Carinskog zakona, pravilno postupila kada je utvrdila konačne podatke robe prijavljene po predmetnom carinskom dokumentu. Za svoju odluku tuženi je dao razloge koje u svemu za pravilne prihvata i ovaj sud.

Ovo stoga, jer prema stanju u spisima predmeta, proizlazi da je po predmetnom carinskom dokumentu prijavljen uvoz više vrsta robe, koja prijava je prihvaćena za privremenu, a roba je, u prisustvu ovlašćenog tužiočevog špeditera kao podnosioca carinskog dokumenta, a saglasno odredbama člana 127. Carinskog zakona uzorkovana radi hemijsko-tehnološkog ispitivanja. Prema rezultatima obavljenih analiza roba ima karakteristike, tj. svojstva, na osnovu kojih se tarifira po Carinskoj tarifi, kako je to utvrđeno rešenjem Carinarnice.

Prema odredbama člana 132. stav 2. Carinskog zakona, ako su radi hemijsko-tehnološkog ispitivanja ili drugog ispitivanja uzeti uzorci robe, prospekti i sl. carina i druge uvozne dažbine obračunavaju se privremeno, na osnovu raspoloživih podataka. Odredbama stava 6. istog člana propisano je, između ostalog, da po prijemu nalaza iz stava 2. tog člana Carinarnica donosi rešenje kojim konačno utvrđuje podatke o robi i iznos carine.

Kod napred iznetog, sud nalazi da je tuženi pravilno postupio kada je odbio žalbu kao neosnovanu jer je Carinarnica svoje rešenje donela saglasno nalazu Carinske labaratorije, tj. na osnovu člana 132. stav 6. Carinskog zakona.

Sud je cenio navode tužbe kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa nalazi da se ovi ne mogu prihvatiti za osnovane. Ovo stoga jer je Carinarnica robu uzorkovala radi ispitivanja u prisustvu tužiočevog ovlašćenog špeditera, a ovaj nije imao primedbe na određeni postupak u kojem su prijavljeni podaci prihvaćeni za privremene, a roba uzorkovana. Pri tom je to lice, kao ovlašćeno bilo upoznato sa tim da se prema odredbama člana 129. stav 2. Carinskog zakona na nalaz Carinarnice prigovor ne može podneti posle podizanja robe iz Carinarnice. U vezi navoda istaknutih u žalbi, sud nalazi da ovi pravilno nisu prihvaćeni, osporenim rešenjem, za osnovane jer je ovima osporena blagovremenost donošenja rešenja Carinarnice, a deklarant je za slučaj «ćutanja» organa mogao da traži zaštitu, tj. donošenje rešenja, a on to nije učinio. U vezi pozivanja žalbe na proizvođačku dokumentaciju i izvoznu deklaraciju, sud takođe nalazi da ovi pravilno nisu prihvaćeni za osnov drugačijeg rešavanja, jer je ova dokumentacija bila podneta uz carinski dokument, te tako kontrolisana kao i roba, prilikom čije identifikacije je ova, ipak, uzorkovana radi hemijsko tehnološkog ispitivanja, a žalilac nije u žalbi tražio super veštačenje obavljene analize. I ostale navode tužbe sud je cenio, pa nalazi da ovi nisu od uticaja na donošenje drugačije odluke. Sud je cenio i pozivanje tužioca na mišljenje tuženog od 18. 07. 2005. godine u vezi tarifiranja robe, pa nalazi da ovo mišljenje, snagu obavezujućeg mišljenja ima prema onome kome je ovo izdato, a to nije tužilac, već drugo pravno lice.

Sa napred iznetog, nalazići da osporenim rešenjem nije povređen zakon na štetu tužioca, sud je tužbu odbio kao neosnovanu i na osnovu člana 41. stav 2. ZUS-a, odlučio kao u dispozitivu presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM SUDU SRBIJE U BEOGRADU

Dana 21.02.2008. godine, U. 6709/06

Zapisničar Predsednik veća-sudija

Marijana Tafra – Mirkov, s.r. Danica Bogdanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

SK