Uzp 176/2018 zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 176/2018
31.01.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom suda Rajkom Milijaš, kao zapisničarem, rešavajući o zahtevu AA iz ..., ... ..., čiji je punomoćnik Miroje Jovanović, advokat iz ..., ..., za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda 7Uv 327/17 od 27.03.2018. godine, u predmetu doktorske disertacije, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 31.01.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

Zahtev se ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

AA iz ... je dana 03.05.2018. godine podnela Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke – rešenja Upravnog suda 7Uv 327/17 od 27.03.2018. godine.

Pobijanim rešenjem odbijen je prigovor AA izjavljen protiv rešenja Upravnog suda III-4U 17540/16 od 28.08.2017. godine, kojim je odbačena njena tužba podneta radi poništaja odluke Nastavno-naučnog veća Ekonomskog fakulteta u ..., na osnovu člana 26. stav 1. tačka 2) Zakona o upravnim sporovima. Upravni sud je stao na stanovište da osporena odluka, kojom je usvojen Izveštaj Komisije za izjašnjavanje o navodima iz prigovora na doktorsku disertaciju tužilje, ne predstavlja akt iz čl. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima čija se zakonitost može ocenjivati u upravnom sporu.

U postupku prethodnog ispitivanja podnetog zahteva, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev nedozvoljen.

Prema odredbama člana 3. i člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' broj 111/09), Upravni sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata i konačnih pojedinačnih akata kojima se rešava o pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu, osim onih u pogledu kojih je u određenom slučaju predviđena drugačija sudska zaštita, kao i o zakonitosti drugih konačnih pojedinačnih akata kada je to zakonom predviđeno.

Odredbom člana 49. stav 1. Zakona o upravnim sporovima je propisano da protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke. Stavom 2. istog člana zakona je propisano da zahtev može da se podnese kada je to zakonom predviđeno, u slučajevima kada je sud odlučivao u punoj jurisdikciji i u stvarima u kojima je u upravnom postupku bila isključena žalba, a stavom 3. je propisano da zahtev može da se podnese zbog povrede zakona, drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari.

Iz navedenih odredaba Zakona o upravnim sporovima proizlazi da se zahtevom za preispitivanje sudske odluke, kao vanrednim pravnim sredstvom u upravnom sporu, ostvaruje kontrola sudskih odluka koje se odnose na predmet upravnog spora, i to samo u slučajevima koji su propisani ovim zakonom – odluka donetih u vezi sa ponavljanjem upravno-sudskog postupka (član 64. Zakona o upravnim sporovima), odluka kojima je sud rešavao u punoj jurisdikciji i odluka kojima je sud rešavao u stvarima u kojima je u upravnom postupku isključena žalba.

Imajući u vidu da je, u konkretnom slučaju, zahtev za preispitivanje podnet protiv rešenja kojim nije odlučivano o predmetu upravnog spora, odnosno o zakonitosti osporenog akta Nastavno-naučnog veća Ekonomskog fakulteta u ..., već o (ne) postojanju procesnih uslova za vođenje upravnog spora, Vrhovni kasacioni sud nalazi da zahtev nije dozvoljen u smislu člana 49. st. 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima.

Praksa Ustavnog suda potvrđuje stanovište Vrhovnog kasacionog suda da je nedozvoljen zahtev za preispitivanje rešenja Upravnog suda kojim je odbačena tužba protiv osporenog akta zbog toga što se ne radi o aktu iz čl. 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima.

Iz odluka Ustavnog suda koje su dostavljene uz zahtev proizlazi da je zaštita prava na pristup sudu, odnosno zaštita prava na pravno sredstvo u slučajevima kada je Upravni sud odbacio tužbu nalazeći da se zakonitost osporenog akta ne može ocenjivati u upravnom sporu, pružana u postupku po ustavnoj žalbi, a ne u postupku po zahtevu za preispitivanje odluke Upravnog suda pred Vrhovnim kasacionim sudom. Ustavni sud je u predmetima Už-2737/2013 i Už-3714/2012, na koje se ukazuje u zahtevu, meritorno odlučivao po ustavnim žalbama podnetim protiv rešenja Upravnog suda kojima su tužbe odbačene kao nedozvoljene. Jedna od procesnih pretpostavki za meritorno odlučivanje po ustavnoj žalbi je i iscrpljivanje pravnih sredstava. Prihvatajući odlučivanje o ustavnim žalbama protiv rešenja Upravnog suda, Ustavni sud je u odlukama Už 2737/2013 od 26.11.2015. godine i Už-3714/2012 od 19.03.2015. godine prećutno iskazao stav da protiv rešenja Upravnog suda koja su osporena ustavnim žalbama nije bilo dozvoljeno podnošenja zahteva za preispitivanje tih rešenja Vrhovnom kasacionom sudu, već je redovni pravni put zaštite iscrpljen pred Upravnim sudom i time omogućeno izjavljivanje ustavne žalbe. Vrhovni kasacioni sud ističe da je Ustavni sud na isti način postupao i kada je upravnom sporu prethodio jednostepeni postupak rešavanja, kao u predmetu Už- 2737/2013, i kada je upravnom sporu prethodio dvostepeni postupak rešavanja, kao u predmetu Už-3714/2012.

Odredbom člana 53. stav 1. navedenog zakona je propisano da će nedozvoljen ili neblagovremen zahtev ili zahtev koji je podnelo neovlašćeno lice Vrhovni kasacioni sud odbaciti rešenjem.

S obzirom na sve izloženo, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 53. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, podneti zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u dispozitivu.

REŠENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 31.01.2019. godine, Uzp 176/2018

Zapisničar,                                                                                                                         Predsednik veća – sudija,

Rajka Milijaš,s.r.                                                                                                             Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić