Uzp 294/2018 zahtev za preispitivanje sudske odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 294/2018
05.09.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Slađane Nakić Momirović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Mraković, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Odeljenja za odnose sa zaposlenima, Beograd, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda II-2 U 14531/17 od 14.06.2018. godine, uz učešće AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Saša Lukić, advokat iz ..., kao protivnom strankom, u predmetu prestanka radnog odnosa, u nejavnoj sednici veća, održanoj dana 05.09.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba protivne stranke, poništeno je rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Kabineta ministra, 01 broj 8322/17-2 od 17.08.2017. godine, kojim je utvrđeno da je AA, policijskom službeniku Ministarstva unutrašnjih poslova, Policijske uprave za grad Beograd, prestao radni odnos dana 18.05.2016. godine po sili zakona, jer je pravnosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest meseci.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom iz svih zakonskih razloga, podnosilac ističe da je osporeno rešenje doneto 17.08.2017. godine u skladu sa odredbom člana 131. stav 1. tačka 2. Zakona o državnim službenicima. Ukazuje na odredbu člana 172. stav 1. tačka 3. Zakona o policiji i navodi da se pogrešno Upravni sud poziva na odredbu člana 172. stav 1. tačka 2. Zakona o policiji (''Službeni glasnik RS'' broj 24/18), koje izmene i dopune Zakona u vreme donošenja osporenog rešenja nisu stupile na snagu. Predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu ukine ili preinači.

Protivna stranka, u odgovoru na zahtev, predlaže da sud isti odbije. Ističe zahtev za naknadu troškova podneska.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, a u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je neosnovan.

Iz spisa proizlazi da je AA, protivnoj stranci u ovom predmetu, rešenjem podnosioca zahteva od 17.08.2017. godine utvrđen prestanak radnog odnosa na osnovu člana 131. stav 1. tačka 2. Zakona o državnim službenicima (''Službeni glasnik RS'' br. 79/05... 99/14) sa 18.05.2016. godine, jer je tog dana postala pravnosnažna presuda kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci.

Upravni sud je uvažio tužbu tužioca AA i poništio navedeno rešenje o prestanku njegovog radnog odnosa sa obrazloženjem da je odredbom člana 250. Zakona o policiji predviđeno da se na radne odnose policijskih službenika primenjuju propisi o državnim službenicima samo u slučaju da ovim zakonom nije drugačije propisano, pa kako je odredbom člana 172. stav 1. tačka 2. ovog zakona drugačije propisan dan prestanka radnog odnosa policijskog službenika po sili zakona – danom dostavljanja pravnosnažne presude Ministarstvu, a ne danom pravnosnažnosti presude, to nije bilo moguće primeniti odredbe Zakona o državnim službenicima.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da njome nije povređen zakon na štetu podnosioca zahteva.

Pravilno je, po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, Upravni sud ocenio da se na radne odnose policijskih službenika mogu primeniti odredbe Zakona o državnim službenicima samo u slučaju da Zakonom o policiji nije drugačije propisano.

Odredbom člana 131. stav 1. tačka 2) Zakona o državnim službenicima, koja je važila u vreme donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa AA 17.08.2017. godine do izmena ovog zakona koje su objavljene u ''Službenom glasniku RS'' broj 95/18, bilo je propisano da državnom službeniku prestaje radni odnos po sili zakona ako bude osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest meseci – danom pravnosnažnosti presude.

U vreme donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa AA, Zakonom o policiji (''Službeni glasnik RS'' broj 6/16) je, u članu 172. stav 1. tačka 3), dan prestanka radnog odnosa po sili zakona u ovom slučaju bio propisan na drugačiji način – danom donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa, a ne danom pravnosnažnosti presude. Od stupanja na snagu izmena Zakona o policiji objavljenih u ''Službenom glasniku RS'' broj 24/18, radni odnos policijskom službeniku u Ministarstvu prestaje kada se utvrdi da je pravnosnažnom presudom osuđen na kaznu zatvora od najmanje šest meseci – danom dostavljanja pravnosnažne presude Ministarstvu (član 172. stav 1. tačka 2). Odredbom člana 80. navedenog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o policiji propisano je da će se svi postupci započeti do stupanja na snagu ovog zakona okončati primenom propisa prema kojima su započeti.

Imajući u vidu citirane odredbe zakona, pravilno je zaključio Upravni sud da je u pogledu dana prestanka radnog odnosa AA, ovde protivne stranke, trebalo primeniti odredbe Zakona o policiji koje su na drugačiji način uredile ovo pitanje u odnosu na Zakon o državnim službenicima. Međutim, Upravni sud je pogrešno našao da u ovom slučaju treba primeniti odredbu člana 172. stav 1. tačka 2) Zakona o izmenama i dopunama Zakona o policiji iz 2018. godine koja nije ni postojala u vreme donošenja rešenja o prestanku radnog odnosa, već treba primeniti odredbu člana 172. stav 1. tačka 3) osnovnog Zakona o policiji u vezi sa članom 80. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o policiji (''Službeni glasnik RS'' broj 24/18). Pogrešno pozivanje Upravnog suda na odredbu Zakona o policiji koja je važila u vreme donošenja pobijane presude, umesto na odredbu tog zakona koja je važila u vreme kada je postupak za prestanak radnog odnosa AA započet i rešenje o prestanku radnog odnosa doneto, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne čini pobijanu presudu nezakonitom jer ne utiče na pravilnost zaključivanja Upravnog suda da je rešenje o prestanku radnog odnosa doneto pogrešnom primenom Zakona o državnim službenicima i da ga zato treba poništiti.

Povodom navoda podnosioca zahteva da je odredbom člana 172. stav 1. Zakona o policiji propisano da zaposlenom može prestati radni odnos (u Ministarstvu) i po sili zakona u slučajevima predviđenim drugim zakonom, a to je Zakon o državnim službenicima koji se primenjuje i na zaposlene u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Vrhovni kasacioni sud ukazuje da se ovde ne radi o drugim slučajevima prestanka radnog odnosa već o istom slučaju prestanka radnog odnosa zbog osude na kaznu zatvora od najmanje šest meseci, ali sa različitim načinom propisivanja dana prestanka radnog odnosa na koji se primenjuje Zakon o policiji kao lex specialis.

Zbog svega iznetog, nalazeći da navodi zahteva nisu od uticaja na ocenu zakonitosti pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 55. stav 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva presude.

Vrhovni kasacioni sud je u stavu drugom dispozitiva, na osnovu člana 74. Zakona o upravnim sporovima shodnom primenom člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 ... 55/14), odbio zahtev protivne stranke za naknadu troškova nalazeći da troškovi sastava odgovora na zahtev nisu bili nužni.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 05.09.2019. godine, Uzp 294/2018

Zapisničar,                                                                                                  Predsednik veća – sudija,

Vesna Mraković,s.r.                                                                                  Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić