Uzp 512/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 512/2015
28.01.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Olge Đuričić, predsednika veća, Dragana Skoka i Lidije Đukić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Karanović, kao zapisničarem, odlučujući po zahtevu Agencije za restituciju Republike Srbije, Područne jedinice Novi Sad, Novi Sad, ulica Hajduk Veljkova br.11, za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda, 15 U 3999/15 od 28.05.2015. godine, uz učešće protivne stranke R.M. iz Republike B. i H., Republika S., I.I., ulica ..., koga zastupa punomoćnik D.L., advokat iz S., ulica ..., u predmetu vraćanja oduzete imovine, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 28.01.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA i PREINAČAVA presuda Upravnog suda, 15 U 3999/15 od 28.05.2015. godine, tako što se tužba tužioca, R.M. iz Republike S., za poništaj zaključka Agencije za restituciju Republike Srbije, Područne jedinice Novi Sad, broj 46-020022/2014 od 28.01.2015. godine, ODBIJA i tako što se zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora ODBIJA.

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Stavom I dispozitiva pobijane presude uvažena je tužba tužioca, R.M. iz Republike S. i poništen zaključak Agencije za restituciju Republike Srbije, Područne jedinice Novi Sad, broj 46-020022/2014 od 28.01.2015. godine, te predmet vraćen tuženom organu na ponovno odlučivanje. Zaključkom Agencije za restituciju Republike Srbije, Područne jedinice Novi Sad, broj 46- 020022/2014 od 28.01.2015. godine, odbačen je, kao neuredan, zahtev tužioca, zaveden pod brojem 46-020022/2014, za vraćanje oduzete imovine, odnosno obeštećenje bivšeg vlasnika G.M. i to oranice na parceli broj 5126/19, površine 8 jutara 700kvh. Stavom II dispozitiva pobijane presude obavezana je tužena da tužiocu nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana prijema presude.

U zahtevu podnetom, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede pravila postupka, podnosilac navodi da je pogrešna tvrdnja iz pobijane presude da su povređene odredbe člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, jer pravni propisi i razlozi dati u obrazloženju osporenog zaključka ne upućuju na pravilnost odluke iz dispozitiva istog. Ovo jer je odredbom člana 43. stav 1. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju propisano da će se zahtev koji ne sadrži podatke iz člana 42. stav 7. istog zakona i uz koji nisu priloženi dokazi iz tog stava odbaciti, kao neuredan, pa je primenjena odredba zakona, koja je navedena u obrazloženju osporenog zaključka i odnosi se na odbacivanje neurednog zahteva. Takođe smatra da pogrešno nalazi Upravni sud da je Agencija bila dužna da donese u konkretnom slučaju meritornu odluku. U vezi sa tim poziva se na presudu Upravnog suda III-4 U 4069/15 od 08.05.2015. godine kojom je taj sud prihvatio stanovište Agencije za restituciju, iz tužbom osporenog zaključka da se, zbog nedostatka priloženih dokaza uz zahtev za vraćanje oduzete imovine zahtev odbacuje. Predlaže da sud zahtev uvaži, te ukine ili preinači pobijanu presudu.

Protivna stranka, R.M. iz Republike S., u odgovoru na zahtev navodi da je zahtev neosnovan i predlaže da ga sud odbije. Traži i troškove za sastav odgovora na zahtev za preispitivanje sudske odluke sastavljene od strane punomoćnika tužioca-advokata, u iznosu od 33.000,00 dinara.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva, u smislu člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS''broj 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao:

Zahtev je osnovan.

Pobijanom presudom uvažena je tužba R.M. iz Republike S. i poništen zaključak Agencije za restituciju Republike Srbije, Područne jedinice Novi Sad broj 46-020022/2014 od 28.01.2015. godine, kojim je odbačen zahtev tužioca za vraćanje imovine oduzete bivšem vlasniku G.M., kao neuredan. Prema obrazloženju pobijane presude, tuženi organ je zaključkom odbacio zahtev tužioca, iako se prethodno upustio u rešavanje stvari koja je predmet postupka, dajući ocenu dokaza koje je tužilac priložio uz podneti zahtev. Upravni sud stoga nalazi da, kako u konkretnom slučaju iz obrazloženja osporenog zaključka proizilazi da je tuženi organ odluku u dispozitivu doneo nakon što je cenio dokaze koje je tužilac priložio uz podneti zahtev i za tu ocenu dao razloge zbog kojih nalazi da se ti dokazi ne mogu smatrati aktom o podržavljenju imovine, koja je predmet zahteva za vraćanje, to je tuženi bio dužan da donese meritornu odluku o zahtevu tužioca, pa je tužbom osporeni zaključak zahvaćen bitnom povredom pravila postupka iz člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni list SRJ“, br. 33/97 i 31/01 i „Službeni glasnik RS“, broj 30/10), jer pravni propisi i razlozi dati u obrazloženju osporenog zaključka ne upućuju na pravilnost odluke iz dispozitiva istog.

Ocenjujući zakonitosti pobijane presude Vrhovni kasacioni sud nalazi da su osnovani navodi zahteva kojima se ukazuje da je tuženi organ pravilno, na osnovu odredbe člana 43. stav 1. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju (''Službeni glasnik RS''br. 72/11,108/13 i 142/14), odbacio zahtev R.M. iz Republike S., za vraćanje predmetne imovine oduzete njegovom pravnom prethodniku, kao neuredan. Navedeno, s obzirom da je tom odredbom Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju propisano da će se zahtev koji ne sadrži podatke iz člana 42. stav 7. ovog zakona i uz koji nisu priloženi dokazi iz tog stava odbaciti, kao neuredan. Stoga je primenjena odredba zakona, koja je navedena u obrazloženju osporenog zaključka i odnosi se na odbacivanje neurednog zahteva, pa je pogrešno stanovište Upravnog suda iz pobijane presude da su povređene odredbe člana 199. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, jer pravni propisi i razlozi dati u obrazloženju osporenog zaključka ne upućuju na pravilnost odluke iz dispozitiva istog. Takođe, po nalaženju ovog suda, tuženi oran se nije upustio u rešavanje predmetne upravne stvari dajući ocenu dokaza koje je tužilac priložio uz podneti zahtev. Tuženi organ je samo, radi ocene urednosti zahteva, za dokaz koji je tužilac dostavio tuženom organu uz zahtev za vraćanje oduzete imovine, a odnosi se na predmetnu imovinu (List gazdinstva bez broja, gde je u rubrici za ime dosadašnjeg vlasnika upisan između ostalog i G.M., i to na parceli br.5126/19, u rubrici broj odluke upisano je 2988), našao da nije isprava o podržavljenju imajući u vidu odredbu člana 3. tačka 3. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, prema kojoj se pod "aktom o podržavljenju" podrazumeva pravni akt koji je imao neposredno dejstvo, kao što je presuda, odluka, rešenje i drugi pravni akt državnog, odnosno drugog nadležnog organa, kojim je izvršeno podržavljenje imovine. Razlog za ovakvo postupanje tuženog organa je to što uz zahtev za vraćanje oduzete imovine podnosilac zahteva mora, u smislu člana 42. stav 7. Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju, između ostalog, da dostavi i akt o podržavljenju, da zahtev ne bi bio odbačen, kao neuredan na osnovu navedenog člana 43. stav 1. istog zakona.

Navodima zahteva podnosilac osporava i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se saglasno članu 49. stav 3. Zakona o upravnim sporovima ne može podneti zahtev za preispitivanje sudske odluke, jer se zahtev prema navedenoj odredbi može podenti samo zbog povrede zakona drugog propisa ili opšteg akta ili povrede pravila postupka koja je mogla biti od uticaja na rešenje stvari, a ne i zbog neutvrđenog ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, s obzirom da je podnosilac zahteva zahtev podneo i zbog pogrešne primene materijalnog prava i povrede pravila postupka, to su navodi kojima podnosilac osporava pobijanu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bez uticaja na drugačiju odluku ovog suda.

Vrhovni kasacioni sud je, s obzirom na ta da je zahtev uvažen i preinačena pobijana presuda, tako što je tužba odbijena, na osnovu odredbe člana 165. stav 2. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14), koji zakon se na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova, koja nisu uređena tim zakonom, shodno primenjuje, saglasno odredbi člana 74. Zakona o upravnim sporovima, odbio zahtev tužioca za naknadu troškova upravnog spora.

Sa iznetih razloga, nalazeći da je pobijanom presudom povređen zakon, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva ove presude.

Vrhovni kasacioni sud je, s obzirom da je zahtev za preispitivanje sudske odluke uvažen, na osnovu člana 165. stav 1. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primenjuje na pitanja postupka rešavanja upravnih sporova, koja nisu uređena ovim zakonom, saglasno članu 74. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu drugom dispozitiva ove presude, odnosno odbio je zahtev protivne stranke za naknadu troškova ovog postupka.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU dana 28.01.2016. godine, Uzp 512/2015

Zapisničar,                                                                                                                     Predsednik veća - sudija,

Vesna Karanović, s,r.                                                                                                  Olga Đuričić, s.r.