Uzp 61/2019 zahtev za preispitivanje izdavanje posebnih dozvola

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Uzp 61/2019
07.03.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Branka Stanića, članova veća, sa savetnikom Dragicom Vranić, kao zapisničarem, odlučujući o zahtevu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcije policije, Uprave saobraćajne policije za preispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda 21 U 11863/16 od 06.12.2018. godine, sa protivnom strankom Privrednim društvom za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ..., ..., ... ..., koga zastupa punomoćnik Slaviša Knežević, advokat iz ..., ... broj ..., u predmetu oduzimanja dozvole, u nejavnoj sednici veća održanoj dana 07.03.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

Zahtev se UVAŽAVA i PREINAČUJE presuda Upravnog suda 21 U 11863/16 od 06.12.2018. godine, tako što se ODBIJA tužba Privrednog društva za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ... .

ODBIJA SE zahtev protivne stranke za naknadu troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Pobijanom presudom uvažena je tužba Privrednog društva za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ..., poništeno rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcije policije, Uprave saobraćajne policije 03/7 broj 224- 56/16 od 08.07.2016. godine, kojim je tužiocu oduzeta dozvola da obavlja osposobljavanje kandidata za vozače motornih vozila i predmet je vraćen nadležnom organu na ponovno odlučivanje.

U zahtevu za preispitivanje pobijane presude, podnetom zbog povrede zakona, podnosilac navodi da je rešenje od 08.07.2016. godine, kojim je Privrednom društvu za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ..., oduzeta dozvola da vrši osposobljavanje kandidata za vozače motornih vozila, doneto pravilnom primenom člana 307. stav 6. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, jer je u nadzoru koji su kod navedenog privrednog društva izvršila ovlašćena lica MUP-a, Policijske uprave za grad Beograd dana 23.03.2016. godine i 19.05.2016. godine, utvrđeno da je jedinom ispitivaču u privrednom društvu BB presudom nadležnog prekršajnog suda, dana 28.02.2014. godine (sa datumom pravnosnažnosti 19.09.2014. godine), izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 30 dana, zbog čega ovo privredno društvo u narednom periodu od dve godine, od 19.09.2014. godine do 19.09.2016. godine, nije moglo da u privrednom društvu obavlja poslove ispitivača. Ukazuje da je, članom 238. stav 2. tačka 5) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, propisano, da ispitivač mora da ispuni uslov da mu u poslednje dve godine nije izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom. S tim u vezi, ističe da je bez uticaja činjenica u kom periodu je trajala izrečena zabrana upravljanja motornim vozilom jer se uslov iz člana 238. stav 2. tačka 5) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima vezuje isključivo za izricanje zaštitne mere. Zbog svega navedenog smatra da je pobijanom presudom Upravnog suda povređen zakon, pa predlaže da Vrhovni kasacioni sud pobijanu presudu poništi.

Protivna stranka Privredno društvo za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ... je u odgovoru na zahtev navelo da je zahtev nedozvoljen, jer je članom 49. stav 1. ZUS-a propisano da se zahtev za preispitivanje sudske odluke može podneti samo protiv pravnosnažne odluke Upravnog suda, a pobijana presuda je procesna odluka koja nema materijalnu već samo formalnu pravnosnažnost. Ističe da je zahtev neosnovan, jer bez obzira na to što je pravnosnažnost odluke u izricanju zaštitne mere BB zaista nastupila 19.09.2014. godine, njena pravna dejstva su otpočela tek nakon uručenja licu na koje se odnosi (23.03.2016. godine) i koje izrečenu zabranu nije (ni u kom vidu ili delu) prekršilo. Predlaže da sud zahtev odbaci ili odbije i potražuje troškove sastava odgovora na zahtev u visini od 36.000,00 dinara.

Postupajući po podnetom zahtevu i ispitujući pobijanu presudu u granicama zahteva u smislu odredbe člana 54. Zakona o upravnim sporovima (''Službeni glasnik RS'' 111/09), Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev osnovan.

Prema razlozima obrazloženja pobijane presude, tuženi je doneo odluku o oduzimanju dozvole za obavljanje poslova osposobljavanja kandidata za vozače motornih vozila, nakon što je u nadzoru utvrđeno da tužilac Privredno društvo za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ... u periodu od 19.09.2014. do 21.01.2016. godine nije imalo ispitivača koji ispunjava propisane uslove iz člana 238. stav 2. tačka 5) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, budući da je jedinom ispitivaču u navedenom privrednom društvu BB, presudom nadležnog prekršajnog suda, dana 28.02.2014. godine izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom u trajanju od 30 dana, sa datumom pravnosnažnosti 19.09.2014. godine. Po oceni Upravnog suda, tužbom osporeno rešenje obuhvaćeno je bitnom povredom pravila postupka iz člana 199. stav 2. ZUP-a, jer razlozi dati u osporenom rešenju i pravni propisi na koje se tuženi pozvao ne upućuju na odluku kakva je data u dispozitivu. Ovo zato što u konkretnom slučaju tuženi organ navodi da je BB saopštenje o navedenoj zaštitnoj meri uručeno 23.03.2016. godine, o čemu u spisima predmeta nema dokaza, a što je od uticaja na činjenicu od kog dana je navedena zaštitna mera izrečena BB počela da teče, odnosno u kom precizno određenom periodu on nije mogao da obavlja poslove ispitivača, posebno imajući u vidu da je odredbom člana 202. stav 4. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisano da zaštitna mera, odnosno mera bezbednosti počinje da teče od dana kada je vozaču saopštena.

Ocenjujući zakonitost pobijane presude, Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano navodima zahteva ukazuje da je presudom povređen zakon.

Prema razlozima obrazloženja osporenog rešenja od 08.07.2016. godine, ovlašćena službena lica MUP-a, Policijske uprave za grad Beograd, izvršila su 23.03.2016. godine i 19.05.2016. godine nadzor nad poštovanjem propisa iz oblasti osposobljavanja kandidata za vozače u Privrednom društvu za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ..., o čemu je sačinjen zapisnik. U nadzoru je utvrđeno da je u periodu od 19.09.2014. do 21.01.2016. godine jedini ispitivač u navedenom privrednom društvu bio BB, kome je presudom nadležnog prekršajnog suda dana 28.02.2014. godine (sa datumom pravnosnažnosti 19.09.2014. godine) izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom u trajanju od 30 dana. Kako je Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima, kao uslov koji ispitivač mora da ispuni, između ostalog, propisano da mu za poslednje dve godine nije izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom i kako je Privredno društvo za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ... u periodu od 19.09.2014. do 21.01.2016. godine organizovalo i sprovodilo vozačke ispite na kojim je BB učestvovao kao član ispitne komisije, po oceni tuženog, stekli su se uslovi za oduzimanje dozvole ovom privrednom društvu za osposobljavanje kandidata za vozače motornih vozila i iz člana 307. stav 6. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, jer ne organizuje i ne sprovodi vozački ispit na savestan i propisan način.

Odredbom člana 209. stav 1. tačka 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima (''Službeni glasnik RS'' br. 41/09... 9/16), propisano je da je privredno društvo ili srednja stručna škola, koje vrši osposobljavanje kandidata za vozače, dužno da ima u radnom odnosu, na određeno ili neodređeno vreme, najmanje jednog ispitivača za svaku od kategorija vozila za koje pravno lice vrši osposobljavanje. Odredbom člana 238. stav 2. tačka 5) istog zakona propisano je da ispitivač, između ostalog, mora ispunjavati uslov da mu za poslednje dve godine nije izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom. Prema odredbi člana 307. stav 6. navedenog zakona, ako se u nadzoru utvrdi da privredno lice koje vrši osposobljavanje kandidata za vozače ne obavlja osposobljavanje na savestan i propisan način, da se propisane evidencije ne vode tačno i na propisan način ili da se vozački ispit ne organizuje i ne sprovodi na savestan i propisan način, Ministarstvo unutrašnjih poslova može oduzeti dozvolu.

Polazeći od citiranih propisa i kako je u upravnom postupku utvrđeAno da je jedinom ispitivaču u radnom odnosu kod tuženog BB presudom nadležnog prekršajnog suda dana 28.02.2014. godine izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom u trajanju od 30 dana, a što među strankama nije sporno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je osporeno rešenje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcije policije, Uprave saobraćajne policije od 08.07.2016. godine, u svemu pravilno i na zakonu zasnovano. Ovo stoga što je, članom 238. stav 2. tačka 5) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, propisano da ispitivač mora da ispuni uslov da mu za poslednje dve godine nije izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja vozilom. BB je takva mera izrečena 28.02.2014. godine (sa datumom pravnosnažnosti 19.09.2014. godine), pa on nije mogao u periodu od 19.09.2014. do 19.09.2016. godine da obavlja poslove ispitivača. Kako je u tom periodu obavljao poslove ispitivača, pravilan je zaključak tuženog organa da Privredno društvo za promet i usluge Auto škola ''AA'' d.o.o. ... nije organizovalo i sprovodilo vozački ispit na savestan i propisan način i da su ispunjeni uslovi da mu se može oduzeti dozvola primenom člana 307. stav 6. tačka 3) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima.

Vrhovni kasacioni sud je cenio navod tužbe, ponovljen u odgovoru na zahtev za preispitivanje sudske odluke, da bez obzira na to što je pravosnažnost akta o izricanju zaštitne mere BB zaista nastupila 19.09.2014. godine, njegova pravna dejstva su otpočela tek nakon saopštenja licu na koje se odnosi 23.03.2016. godine od kada on nije učestvovao u radu ispitne komisije kao ispitivač, pa je našao da je bez uticaja na drugačiju ocenu zakonitosti osporenog rešenja. Naime, odredba člana 238. stav 2. tačka 5) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisuje rok vezan za izricanje zaštitne mere zabrane upravljanja vozilom, a ne za njeno izvršenje. Stoga, kako je odredbom člana 202. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima regulisano izvršenje mere zabrane upravljanja motornim vozilom, pobijanom presudom Upravnog suda se pogrešno ukazuje da treba imati u vidu, odnosno da je od uticaja kod odlučivanja u konkretnom slučaju, odredba stava 4. ovog člana kojom je propisano da zaštitna mera, odnosno mera bezbednosti, počinje da teče od dana kada je vozaču saopštena.

Imajući u vidu izloženo, Vrhovni kasacioni sud je našao da je pobijanom presudom povređen zakon, pa je, na osnovu odredbe člana 55. stav 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u stavu prvom dispozitiva presude.

S obzirom na to da je zahtev za preispitivanje sudske odluke uvažen, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 74. Zakona o upravnim sporovima shodnom primenom odredaba člana 165. stav 1. u vezi člana 153. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/18), odbio zahtev protivne stranke za naknadu troškova ovog postupka, kao u stavu drugom dispozitiva ove presude.

PRESUĐENO U VRHOVNOM KASACIONOM SUDU

dana 07.03.2019. godine, Uzp 61/2019

Zapisničar,                                                                                                                                                Predsednik veća – sudija,

Dragica Vranić,s.r.                                                                                                                                Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić