Kzz 1216/2017 neosnovan zahtev; pov. zakona iz čl. 439. tačka 1) ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1216/2017
07.12.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dušice Šoštarić Blagojević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 3K 362/16 od 20.04.2017. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 158/17 od 17.08.2017. godine, u sednici veća održanoj 07.12.2017. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dušice Šoštarić Blagojević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 3K 362/16 od 20.04.2017. godine i Višeg suda u Somboru Kž1 158/17 od 17.08.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru 3K 362/16 od 20.04.2017. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ..., u ulici ... Istom presudom, oštećena je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Okrivljeni je obavezan da plati troškove postupka, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Somboru Kž1 158/17 od 17.08.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA, advokata Dušice Šoštarić Blagojević, a presuda Osnovnog suda u Somboru 3K 362/16 od 20.04.2017. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti, blagovremeno je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Dušica Šoštarić Blagojević, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, a zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe „jer delo koje mu je stavljeno na teret nije krivično delo.“

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je donošenjem pobijanih presuda učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer smatra da za postojanje krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ, nije dovoljno da učinilac predmetnog dela jednom ugrozi telesni integritet i duševno stanje člana svoje porodice, kako je to okrivljenom u ovom postupku stavljeno na teret i za šta je pravnosnažno oglašen krivim, već je neophodno da ugrožavanje traje kraće ili duže vreme, odnosno da ugroženost predstavlja jedno kontinuirano stanje u kome se nalazi član porodice.

Međutim, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, ovi navodi zahteva ne mogu se prihvatiti kao osnovani, a iz sledećih razloga:

Naime, kod krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. KZ, radi se o takozvanoj „posledičnoj radnji“ izvršenja, koja sadržajno može biti različita, ali se mora tumačiti u kontekstu načina izvršenja navedenih u članu 194. stav 1. KZ – primena nasilja, pretnja da će se na pasti na život ili telo i drsko ili bezobzirno ponašanje, čime učinilac ugrožava (trajno) telesni integritet ili/i duševno stanje oštećenog.

Radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela koja je dakle definisana posledicom, određena je trajnim glagolom, pa se u smislu odredbe člana 112. stav 30. KZ smatra da je delo učinjeno ako je radnja izvršena jednom ili više puta. Shodno tome, okrivljeni je suprotno navodima zahteva, na način opisan u izreci prvostepene presude, opisanim radnjama izvršenim u jednom događaju dana 11.09.2014. godine (naneo oštećenoj udarac otvorenom šakom u predelu grudi, stiskajući joj desnu ruku svojom rukom, usled čega je oštećena zadobila laku telesnu povredu) - ugrozio telesni integritet i duševno stanje člana svoje porodice, svoje bivše supruge sa kojom ima zajedničku decu, i time ostvario sva bitna obeležja krivičnog dela iz člana 194. stav 1. KZ. Stoga su navodi zahteva kojima se ukazuje da delo za koje je okrivljeni oglašen krivim nije krivično delo, od strane ovog suda ocenjeni kao neosnovani.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                   Za predsednika veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                        Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić