Kzz 226/2018 nedozvoljene polne radnje; zakonski elementi kriv. dela; oslobađajuća presuda

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 226/2018
21.02.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Milunke Cvetković, Radoslava Petrovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Gorana Sajevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Zaječaru 2 K br.567/15 od 10.02.2017. godine i Višeg suda u Zaječaru 4Kž1 broj 79/17 od 28.11.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 21. februara 2018. godine, većinom glasova doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Gorana Sajevića, kao osnovan, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Zaječaru 2K br.567/15 od 10.02.2017. godine i Višeg suda u Zaječaru 4Kž1 broj 79/17 od 28.11.2017. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud okrivljenog AA, sa ličnim podacima kao u prvostepenoj presudi, na osnovu člana 423. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

- da je sa umišljajem i u uračunljivom stanju, kao profesor ... .... škole u ..., dana .... godine nad tada maloletnom BB iz ..., koja je rođena .... godine izvršio polnu radnju u cilju zadovoljenja svog polnog nagona, a kojoj je bio razredni starešina i koja mu je poverena radi učenja, na taj način što je dana ... godine, pošto se prethodno dogovorio sa majkom maloletne BB da će BB pomagati oko matematike, iskoristio odsustvo majke, znajući da ona radi pre podne i navedenog dana, oko 09,15 časova, našao se sa maloletnom BB u blizini njenog stana, a zatim su otišli u stan u ..., nas. ..., radi pomaganja oko matematike, gde mu je najpre maloletna BB pokazala stan, da bi on, kada je ona bila oslonjena o vrata od kupatila, istu dodirivao rukom više puta po levoj strani „struka“ a nakon toga, kada su seli na kauč, dodirivao je više puta po desnoj strani „struka“, pokušao da je poljubi, ali ga je ona odgurnula, da bi joj rekao: „Dođi da te cokim“, a zatim je poljubio u čelo, i u liftu kada je pošao kući, a i maloletna BB sa njim da ga otprati, pokušao da je dodirne za vrat, ali se ona otrgla, i pritom joj rekao „Nemoj niko da sazna“, iako je bio svestan da je njegovo delo zabranjeno

- čime bi izvršio krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. Krivičnog zakonika.

Troškovi krivičnog postupka shodno odredbi člana 265. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru 2K broj 567/15 od 10.02.2017. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. KZ, za koje delo je osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 150.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca, računajući od dana pravnosnažnosti presude. Istovremeno je određeno da ako okrivljeni ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, novčana kazna biće zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati sudu iznos od 5.000,00 dinara, a na ime ostalih troškova krivičnog postupka iznos od 22.931,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudne naplate.

Oštećena BB upućena je na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Zaječaru 4 Kž1 broj 79/17 od 28.11.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Gorana Sajevića, a presuda Osnovnog suda u Zaječaru 2K broj 567/15 od 10.02.2017. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Goran Sajević, na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati na suđenje prvostepenom sudu ili da preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je osnovan.

Osnovano branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP po pitanju da li je delo za koje je okrivljeni optužen i pobijanim pravnosnažnim presudama oglašen krivim (iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. KZ) krivično delo po zakonu.

Odredbom člana 181. stav 2. KZ, propisano je da će se nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, roditelj, očuh, maćeha ili drugo lice koje zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja izvrši obljubu ili sa njom izjednačen čin sa maloletnikom koji mu je poveren radi učenja, vaspitavanja, staranja ili nege, kazniti zatvorom od jedne do deset godina, a odredbom člana 182. stav 1. KZ, propisano je da, ko pod uslovima iz člana 178. st.1. i 2,. 179. stav 1. i 181. st.1. i 2. KZ izvrši neku drugu polnu radnju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.

Dakle, za postojanje predmetnog krivičnog dela, potrebno je da nastavnik, vaspitač ili drugo lice, zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja, izvrši obljubu ili sa njom izjednači čin, odnosno izvrši neku drugu polnu radnju sa maloletnikom koji mu je poveren radi učenja, vaspitavanja, staranja ili nege.

Prema izreci prvostepene presude, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. KZ u vezi člana 181. stav 2. KZ. jer je kao profesor ... ... škole u ... dana ... godine, nad tada maloletnom BB, koja je rođena ... godine, izvršio polnu radnju u cilju zadovoljenja svog polnog nagona, kojoj je bio razredni starešina i koja mu je poverena radi učenja, tako što se kritičnom prilikom našao sa maloletnom BB u blizini njenog stana, te u stanu istu dodirivao rukom više puta na način opisan u izreci presude a zatim je poljubio u čelo.

Dakle, u izreci prvostepene presude, nije navedeno da je predmetno krivično delo okrivljeni izvršio zloupotrebom svog položaja ili ovlašćenja nastavnika, a što predstavlja zakonsko obeležje krivičnog dela koje je okrivljenom stavljeno na teret, niti je to navedeno u optužnom aktu. U takvoj situaciji, prvostepeni sud je po pravilnoj primeni krivičnog zakona, morao da donese oslobađajuću presudu, pa kako to nije učinio, već je okrivljenog oglasio krivim za krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. KZ, iako se u radnjama okrivljenog ne stiču svi bitni elementi nužni za postojanje predmetnog krivičnog dela, to je prvostepenom presudom, na štetu okrivljenog, povređen krivični zakon – član 439. tačka 1) ZKP.

S obzirom na to da drugostepeni sud nije otklonio navedenu povredu zakona, kako je to isticano u žalbi branioca, već je prvostepenu presudu potvrdio, to je i drugostepenom presudom učinjena ista povreda krivičnog zakona na štetu okrivljenog.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i pobijane presude preinačio na osnovu člana 423. tačka 1) ZKP, tako što je okrivljenog oslobodio od optužbe za krivično delo nedozvoljene polne radnje iz člana 182. stav 1. u vezi člana 181. stav 2. KZ.

Kako je okrivljeni AA oslobođen od optužbe, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 265. stav 1. ZKP odlučio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 423. tačka 1) ZKP, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica,s.r.                                                                                              Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić