Kzz 258/2018 odbačen zz; nedozvoljen dokaz; k.d. ugrožavanje sigurnosti

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 258/2018
28.02.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Dobrivoja Trajkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. br. 155/16 od 14.12.2016. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 350/17 od 28.11.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 28.02.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dobrivoja Trajkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. br. 155/16 od 14.12.2016. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 350/17 od 28.11.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K. br. 155/16 od 14.12.2016. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni za vreme od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati troškove kriivčnog postupka i sudski paušal u iznosima bliže navedenim u izreci prvostepene presude, a sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Vranju 2Kž br. 350/17 od 28.11.2017. godine delmičnim usvajanjem žalbi okrivljenog i njegovog branioca preinačena je prvostepena presuda u delu odluke o kazni tako što je Viši sud u Vranju okrivljenom za krivično delo iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet meseci i istovremeno odredio da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo dok su žalbe okrivljenog i njegovog branioca u ostalom delu odbijene kao neosnovane a prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. br. 155/16 od 14.12.2016. godine i Višeg suda u Vranju 2Kž br. 350/17 od 28.11.2017. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Dobrivoje Trajković, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s`predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine obe nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 486. i 487. stav 1. ZKP, održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti, podnet, pa je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Dobrivoja Trajkovića je nedozvoljen.

Članom 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle, zbog povrede odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Prema tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Branilac okrivljenog, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva, samo formalno označava bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog kojih povreda je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali iste obrazlaže tako što navodi da je izreka drugostepene presude nejasna i nerazumljiva u pogledu identiteta okrivljenog, a zatim da su i prvostepena i drugostepena presuda protivrečne same sebi i razlozima presude, a razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja nejasni i u znatnoj meri protivrečni, čime praktično ukazuje na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP.

Osim toga, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti polemiše ne samo sa ocenom izvedenih dokaza već iznosi i sopstveni činjenični stav u vezi sa ocenom iskaza oštećenog BB i iskazima svedoka VV i GG, a što kao i bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP, nisu dozvoljeni zakonski razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu shodno članu 485. stav 4. ZKP.

Nadalje, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog iako kao razlog podnošenja zahteva označava dozvoljen zakonski razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka iz člana 439. tačka 1) ZKP, a po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, isto ne obrazlaže već ukazuje na pogrešna činjenična utvrđenja suda koja za posledicu po braniocu okrivljenog imaju i pogrešnu odluku suda o krivičnoj sankciji i troškovima krivičnog postupka, a što takođe, shodno članu 485. stav 4. ZKP nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, a zbog povrede zakona.

Imajući u vidu da su u podnetom zahtevu samo formalno označene povrede zakona, zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno (član 438. stav 2. tačka 1) ZKP i član 439. tačka 1) ZKP), a suštinski se ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza), to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                            Predsednik veća-sudija,

Zorica Stojković,s.r.                                                                                                             Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić