Kzz 266/2018 odbačaj; činjenično stanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 266/2018
06.03.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela uništenje javnih uređaja u produženom trajanju iz člana 279. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branke Lekić Vrzić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mionici K 2265/10 od 05.07.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1157/17 od 24.10.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 06.03.2018. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branke Lekić Vrzić podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Mionici K 2265/10 od 05.07.2017. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1157/17 od 24.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mionici K 2265/10 od 05.07.2017. godine okrivljeni AA i BB oglašeni su krivim da su izvršili produženo krivično delo uništenje javnih uređaja iz člana 279. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. KZ za koje su im izrečene uslovne osude, tako što su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri meseca i istovremeno određeno da se iste neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne učine novo krivično delo. Istom presudom okrivljeni su obavezani da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plate iznos od 5.000,00 dinara kao i da tom sudu i Osnovnom javnom tužilaštvu u Mionici plate ostale troškove krivičnog postupka, o čijoj će visini biti odlučeno naknadno, posebnim rešenjem, dok je javno preduzeće ''Telekom Srbija'' – Izvršna jedinica Valjevo upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1157/17 od 24.10.2017. godine, usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Mionici, preinačena je presuda Osnovnog suda u Mionici K 2265/10 od 05.07.2017. godine u delu odluke o kazni, tako što je Apelacioni sud u Beogradu okrivljene AA i BB zbog produženog krivičnog dela uništenje javnih uređaja iz člana 279. stav 1. u vezi člana 61. stav 1. KZ za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim osudio na kazne zatvora u trajanju od po devet meseci, dok je u preostalom delu žalba Osnovnog javnog tužioca u Mionici, kao i žalbe branilaca okrivljenih AA i BB odbijene u celosti i prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Branka Lekić Vrzić, zbog povrede Krivičnog zakonika, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će prema ovom okrivljenom odbiti optužbu.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Branke Lekić Vrzić, je nedozvoljen.

Kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA, navodi povredu zakona u smislu odredbe člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koju ne opredeljuje navođenjem konkretne povrede odredaba ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP, dok iz obrazloženja zahteva i navoda da su nižestepeni sudovi učinili povredu Krivičnog zakonika zaključkom da je okrivljeni sa umišljajem uništio javne uređaje, obzirom da su ovi kablovi bili na zemlji i izgledali neupotrebljivo, a telefonskim kablovima koji su u funkciji nije mesto na zemlji, već na namenskim banderama što ukazuje da okrivljeni nije posedovao saznanje o funkciji ovih kablova niti je umišljajno delovao samo da bi izdejstvovao uništenje telefonskih linija koji, obzirom da su se nalazili na zemlji i svakako nisu bili ni u kakvoj telekomunikacionoj funkciji, zbog čega je, po stavu branioca, iz sadržine dokaznog materijala i odbrane okrivljenog proizilazi da je krivično delo uništenje javnih uređaja od strane okrivljenog izvršeno iz nehata.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, iznetim navodima zahteva osporava se činjenično stanje utvrđeno prvostepenom, a potvrđeno drugostepenom presudom u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju krivičnog dela u pitanju.

Međutim, kako je članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog shodno ograničenju njegovih prava pravima koje u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka po osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA, advokata Branke Lekić Vrzić, ocenio kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                  Predsednik većasudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                         Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić