Rev 1509/2017 porodično pravo; zaštita od nasilja u porodici

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1509/2017
13.07.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužilaca AA i BB, oboje iz ..., čiji je zajednički punonomoćnik Slavica Krupež, advokat iz ..., protiv tuženog VV iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Vujošević, advokat iz ..., radi produžavanja mere zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 98/17 od 23.02.2017. godine, u sednici održanoj 13.07.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 98/17 od 23.02.2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Čačku P2 321/2016 od 15.11.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se mera zaštite od nasilja u porodici izrečena presudom tog suda P2 147/15 od 19.06.2015. godine prema tuženom, produži na period od još godinu dana, počev od pravnosnažnosti presude, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, tužioci su obavezani da kao solidarni dužnici tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 45.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 98/17 od 23.02.2017. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Čačku P2 321/2016 od 15.11.2016. godine, tako što je, stavom prvom izreke, usvojen tužbeni zahtev tužilaca pa je mera zaštite od nasilja u porodici izrečena presudom Osnovnog suda u Čačku P2 147/15 od 19.06.2015. godine prema tuženom produžena za još godinu dana, računajući od 27.08.2016. godine, sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera određena. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima kao solidarnim poveriocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 91.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku u smislu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14), pa je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka predviđena odredbom člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. Revizija, iako kao razlog za izjavljivanje navodi bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ne ukazuje na neku od preostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti shodno članu 407. stav 1. tačka 2. ZPP.

Utvrđeno je da je tuženi bivši suprug tužilje, a otac tužioca. Između istih stranaka je pred Osnovnim sudom u Čačku vođena parnica P2 147/15 u kojoj je protiv tuženog izrečena mera zaštite od nasilja u porodici, nalaganjem tuženom iseljenja iz porodične kuće i zabranom daljeg uznemiravanja tužilaca. Razlog za izricanje mere je bio taj što je sud utvrdio da je tuženi branio tužilji da njihovoj zajedničkoj deci – tužiocu i ćerki, koja se u međuvremenu udala i odselila iz porodičnog domaćinstva sa strankama, daje hranu dok ne počnu da rade, da je deci stalno prebacivao što nisu zaposlena i da je jednom prilikom kada ih je zatekao da jedu bacio hranu na pod i počeo da je gazi, a kada mu se tužilja usprotivila fizički ju je napao. Mera zaštite od nasilja u porodici u parnici P2 147/15 primenjivala se od 26.08.2015. godine, kao dana kada je tuženi prinudno iseljen iz porodične kuće. Tuženi je pokušao da se vrati u porodičnu kuću pre podnošenja predmetne tužbe, ali su ga tužioci u tome sprečili. Za vreme trajanja mere zaštite tuženi živi u kući koja je u vlasništvu njegove majke, a nalazi se u istom dvorištu kao i kuća iz koje je iseljen i u kojoj žive tužioci. U međuvremenu tuženi je pokrenuo postupke za iseljenje tužilje i tužioca iz porodične kuće, ali ti postupci nisu pravnosnažno okončani. U toku trajanja mere zaštita od nasilja u porodici između stranaka nije bilo fizičkih kontakata niti svađa, ali je tuženi više puta slao SMS poruke tužilji koje su bile uvredljive prirode i zbog kojih je tužilja tuženog prijavljivala policiji. Na zahtev prvostepenog suda Centar za socijalni rad dao je izveštaj i stručno mišljenje na osnovu kojih je utvrđeno da i dalje postoji rizik od ponavljanja nasilja u porodici od strane tuženog, te da postoje razlozi za produženje izrečene mere zaštite od nasilja u porodici.

Navedeno činjenično stanje drugostepeni sud je ocenio kao pravilno i potpuno utvrđeno, ali je našao da prvostepeni sud nije pravilno primenio materijalno pravo, i to odredbe člana 197. – 199. Porodičnog zakona, kada je odbio tužbeni zahtev tužilaca da se prema tuženom produži mera zaštite od nasilja u porodici sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera bila određena.

Imajući u vidu utvrđene činjenice a pre svega nalaz i stručno mišljenje Centra za socijalni rad ... od 14.11.2016. godine, u kojima je izneta procena da i dalje postoji rizik od ponavljanja nasilja u porodici parničnih stranaka i da samim tim postoje razlozi za produženje mere zaštite od nasilja u porodici prema tuženom, a ovo naročito imajući u vidu hronicitet nasilja tuženog, pravilno je postupio drugostepeni sud kada je preinačio prvostepenu odluku i produžio prema tuženom izrečenu meru zaštite od nasilja u porodici. Tuženi svojim ponašanjem za vreme trajanja mere zaštite od nasilja u porodici nije uverio sud da je promenio svoj stav i ponašanje prema tužiocima i da ne postoji bojazan od ponavljanja njegovog nasilničnog ponašanja u slučaju da se vrati u kuću u kojoj žive tužioci. Iz ovih razloga, a vodeći računa o tome da je cilj određivanja mere zaštite od nasilja u porodici da se nasilje ubuduće spreči, dakle mere zaštite imaju preventivni cilj, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u prisustvu navedenog izveštaja i mišljenja Centra za socijalni rad, te opšte poznate činjenice da sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za procenu ponašanja tuženog i eventualnu mogućnost da tuženi ponovo ugrozi telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo tužilaca, reviziju tuženog treba odbiti. Iz ovih razloga je pobijana odluka pravilna i zakonita.

Kako tuženi u reviziji nije naveo okolnosti na osnovu kojih bi se primena materijalnog prava od strane drugostepenog suda mogla drugačije oceniti ili bi se moglo zaključiti da je zbog pogrešne primene materijalnog prava od strane drugostepenog suda činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, to navodi revizije nisu od značaja i ne mogu dovesti do drugačije, za tuženog povoljnije, odluke. Zato, na osnovu ovlašćenja iz člana 414. stav 2. i 396. stav 1. i 2., u vezi člana 419. ZPP, Vrhovni kasacioni sud navode revizije nije detaljno obrazlagao.

Na osnovu izloženog primenom člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić