Rev 20/2018 porodično pravo; zaštita od nasilja u porodici

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 20/2018
18.01.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Stojkov advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Mateja Čajić advokat iz ..., radi zaštite od nasilja u porodici, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 511/2017 od 03.08.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 18.01.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 511/2017 od 03.08.2017. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 662/2016 od 20.03.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje AA iz ... i produžene mere zaštite od nasilja u porodici određene presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 1004/13 od 16.04.2015. godine, koja je preinačena presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 375/15 od 17.07.2015. godine, tako što je: zabranjeno tuženom BB uznemiravanje AA, lično, telefonom i pismeno; naloženo tuženom BB da se iseli iz stana koji se nalazi u ulici ... broj ... na ... i zabranjeno tuženom BB približavanje tužilji AA na udaljenost manju od 50m i pristup u prostor oko mesta stanovanja AA - stanu u ulici ... broj ... na ... na udaljenost manju od 50m, i određeno da će navedene mere zaštite od nasilja u porodici trajati godinu dana ili dok se određene mere ne ukinu pre isteka vremena njihovog trajanja, počev od prijema prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da žalba izjavljena protiv mera zaštite od nasilja u porodici ne zadržava njihovo izvršenje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 110.000,00 dinara u roku od 15 dana od prijema prepisa presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 511/2017 od 03.08.2017. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 662/2016 od 20.03.2017. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Odlučujući o osnovanosti revizije tuženog, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11 ... 55/14- ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom, izjavljenom iz razloga predviđenog članom 407. stav 1. tačka 3. ZPP, posebno se ne ukazuje na odredbe Zakona o parničnom postupku koje drugostepeni sud nije primenio ili je nepravilno primenio, i da je to uticalo ili moglo uticati na zakonitost drugostepene presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 375/15 od 17.07.2015. godine preinačena je presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P2 1004/13 od 16.04.2015. godine tako što je, u sporu za zaštitu od nasilja u porodici, tuženom naloženo da se iseli iz stana broj ... u ulici ... broj ... u ..., zabranjeno mu uznemiravanje tužilje i približavanje tužilji i mestu njenog stanovanja na udaljenost manju od 50m. Prinudno izvršenje navedene sudske odluke sprovedeno je 06.11.2015. godine, u odsustvu tuženog, tako što je promenjena brava na ulaznim vratima stana i ključ od postavljene brave predat tužilji. Istog dana, kada je tužilja želela da unese svoje stvari, zatekla je ispred stana tuženog i njegovog sestrića. Tuženi se tad okrenuo prema tužilji sa namerom da je napadne, u čemu ga je sprečio sestrić, ali je to kod tužilje izazvalo osećaj straha. Sledećeg dana tužilja nije uspela da ključem koji je dobila od izvršitelja otključa bravu. Zbog kršenja mera zaštite od nasilja u porodici, određenih pravnosnažnom sudskom odlukom, tužilja je nadležnom javnom tužiocu podnela protiv tuženog krivičnu prijavu. Ponovno iseljenje tuženog sprovedeno je 01.03.2016. godine, kada je takođe promenjena brava i ključ predat tužilji, ali je tuženi naknadno obio novopostavljenu bravu i uselio se u stan a zatim postavio novu bravu. Po mišljenju organa starateljstva, prethodno donete mere zaštite od nasilja u porodici nisu u potpunosti ispunile svrhu - stranke vode više sudskih postupaka i nisu sposobne da prevaziđu konflikte na konstruktivan način, što povećava rizik od ponavljanja incidentnih situacija, a kod tužilje su uočeni znaci anksioznosti usled aktuelnog osećaja ugroženosti i straha za sopstvenu bezbednost.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, u ovom sporu pravilno je primenjeno materijalno pravo.

Odredbom člana 199. Porodičnog zakona propisano je da se mera zaštite od nasilja u porodici može produžavati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je mera određena.

Lični odnosi stranaka i dalje su duboko narušeni, a prethodno donete mere zaštite od nasilja u porodici nisu u potpunosti ostvarile svoju svrhu. Zbog toga i dalje postoji povećani rizik od ponavljanja incidentnih situacija, s`obzirom da tuženi nije poštovao pravnosnažnu sudsku odluku i dva puta se nasilno useljavao u stan. Sve to, i po nalaženju ovog suda, ukazuje na evidentan obrazac nasilnog ponašanja tuženog prema tužilji koji ugrožava njen telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo, i opravdava produženje izrečenih mera zaštite od nasilja.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom članova 153. i 154. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud detaljno ne obrazlaže donetu presudu, na osnovu ovlašćenja iz člana 414. stav 2. ZPP, jer se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi a obrazlaganjem presude kojom se revizija odbija ne bi se postiglo novo tumačenje prava niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odluka o troškovima postupka po reviziji, sadržana u drugom stavu izreke, doneta je primenom članova 153. stav 1. i 165. stav 1. ZPP. Tuženi nije uspeo u postupku po reviziji, pa zato nema pravo na naknadu troškova tog postupka.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić