Rev 831/2017 porodični zakon; vršenje roditeljskog prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 831/2017
27.04.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Midić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Tatjana Cvetković, advokat iz ..., radi izmene odluke o poveravanju deteta, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 30/17 od 26.01.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 27.04.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 30/17 od 26.01.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P2 73/16 od 04.11.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se maloletni sin VV, rođen ... godine u ..., poveri njemu, kao ocu, na čuvanje, vaspitanje i izdržavanje, a da se tužena obaveže da na ime izdržavanja maloletnog sina VV, mesečno plaća iznos od 15% od svojih ukupnih primanja do petog u mesecu za tekući mesec, počev od dana podnošenja tužbe pa nadalje, te da se utoliko izmeni presuda Osnovnog suda u Podgorici P 2334/01 od 25.01.2002. godine u stavu drugom izreke i da se viđanje tužene sa maloletnim sinom VV, odvija po dogovoru stranaka, kao i odbijen zahtev da se tužena obaveže da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 88.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 30/17 od 26.01.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P2 73/16 od 04.11.2016. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano je ukazivanje tužioca na pogrešnu primenu materijalnog prava, a osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u reviziji nije dozvoljeno saglasno odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, brak parničnih stranaka razveden je presudom Osnovnog suda u Podgorici P 2334/01 od 25.01.2002. godine, kada su zajednička maloletna deca GG, rođen ... godine u ... i VV, rođen ... godine u ..., povereni majci na staranje, uz obavezu oca da doprinosi njihovom izdržavanju u visni od 30% mesečno od zarade. Tužena je sa decom nakon razvoda živela u ..., u stanu svoje majke, a 2015. godine počela je da odlazi u ..., radi zaposlenja, gde se i zaposlila početkom 2016. godine. Deca su ostala da žive u stanu sa babom po majci, koja je podnela zahtev Centru za socijalni rad u ... za privremeno starateljstvo nad decom. Tužilac se, po saznanju da je tužena otišla za ..., iz ... preselio u ..., gde privatno stanuje, kako bi uspostavio bliži kontakt sa decom, nakon čega je pokrenuo predmetni postupak. U međuvremenu je maloletni GG postao punoletan. Centar za socijalni rad u ... je dao svoje mišljenje o socio- ekonomskom statusu oba roditelja, njihovoj podobnosti, motivisanosti za samostalno vršenje roditeljskog prava nad maloletnim VV, kao i obostranoj kompetentnosti u tom smislu. Stranke su ..., tužena je kao majka od početka 2016. godine u ..., gde radi na poslovima ..., a tužilac traži zaposlenje u .... Tužena, kao majka, dolazi više puta godišnje u ..., gde boravi po nekoliko dana, a svakodnevno se sa decom čuje telefonom. Maloletni VV je učenik trećeg razreda srednje škole i odličan je đak. Komunikacija između roditelja ne postoji, kao ni između tužioca, kao oca i babe po majci, sa kojom dete živi. Maloletni VV je na uzrastu od ... godina, kada može jasno da izrazi svoje želje i stavove, međutim, stručni tim centra je prepoznao njegovu potrebu da ne bude donosilac odluke, obzirom da roditelji od njega očekuju izbor, čime ga dovode u konflikt lojalnosti. Zbog ovakve situacije, kao i posledica psihičkog stanja koja je izazvala neminovnost da izrazi svoje mišljenje, maloletni VV je upućen na stručnu pomoć kod dečijeg psihijatra, gde odlazi u pratnji babe. Organ starateljstva je mišljenja da se nisu stekli zakonom propisani uslovi za izmenu odluke o poveravanju maloletnog deteta u konkretnom slučaju, s`obzirom da njegovo ponašanje ukazuje na opredeljenje da živi u porodici majke, sa svojim bratom, pri čemu su oba roditelja kompetentna i motivisana za neposredno staranje o njemu.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su nižestepeni sudovi, nakon adekvatne i pravilne ocene svih izvedenih dokaza, pre svega saslušanja stranaka, a posebno imajući u vidu izveštaj Centra za socijalni rad u Nišu, pravilno primenili materijalno pravo i to odredbe člana 65, 68. i 266. Porodičnog zakona, kada su odbili tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se maloletni sin VV poveri njemu na čuvanje, vaspitanje i izdržavanje, a nalazeći da je to u najboljem intersu maloletnog deteta, zbog čega su odluke nižestepenih sudova pravilne i na zakonu zasnovane.

Naime, pravilno su nižestepeni sudovi utvrdili da su lična svojstva i kapaciteti stranaka, kao roditelja, za brigu, staranje i vaspitanje u odnosu na maloletno dete zadovoljavajući u svakom pogledu, da su roditelji podobni da im se dete poveri na samostalno vršenje roditeljskog prava, da prepoznaju dečije potrebe i veoma motivisani da nastave staranje o njemu, ali da su polazeći od nalaza i mišljenja Centra za socijalni rad u ..., pravilno utvrdili da se nisu stekli zakonom propisani uslovi za izmenu odluke o poveravanju maloletnog deteta, obzirom da njegovo ponašanje ukazuje na opredeljenje da živi u porodici majke,sa svojim bratom. Naime, najbolji interes deteta podrazumeva udovoljavanje na najbolji mogući način njegovim emotivnim i razvojnim potrebama. Ovo načelo ima prednost pred ostalim interesima, prvenstveno podrazumeva potrebu za sigurnom, stabilnom i predvidivom okolinom u kojoj će se dete osećati voljeno, razvijati osećaj pripadanja, slobodno i nesmetano sticati iskustvo u druženju sa vršnjacima.

Neosnovano se revizijom tužioca ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primenili materijalno pravo kada su vršenje roditeljskog prava praktično ostavili majci koja nesporno ne živi sa maloletnim detetom, jer je ista na privremenom radu u ..., te da je nejasno zbog čega sudovi Centra za socijalni rad naglašavaju da maloletno dete treba da provodi u porodici majke, kada u toj porodici majka ne živi. Ovo s`toga što su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili da je roditeljski kapacitet tužene takav da na zadovoljavajući način prepozna sve potrebe maloletnog deteta i da na njih adekvatno reaguje, bez obzira što fizički nije prisutna, obzirom da postoji nesporan pozitivni emotivni, vaspitni, socijalni i razvojni uticaj majke i babe po majci, sa kojima je maloletni VV živeo neprekidno od 2002. do 2016. godine, te da je u najboljem interesu maloletnog deteta da ono ostane u sredini u kojoj je živelo nakon razvoda roditelja, gde je steklo navike, pohađa školu, da je isti pred punoletstvom, zbog čega se nisu stekli uslovi iz člana 6. i 266. stav 1. i 272. Porodičnog zakona za poveravanje deteta tužiocu na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Najbolji interes deteta je pravni standard predviđen članom 3. Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima deteta i preuzet u odredbama članova 6. i 266. stav 1. Porodičnog zakona i ceni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Okolnosti ovog slučaja - da dete od prestanka zajednice života njegovih roditelja i to neprekidno od 2002. do 2016. godine je živelo sa majkom i babom po majci, da je navikao na okruženje i sredinu u kojoj odrasta, da prepoznaje veći stepen bliskosti i pripadnosti porodici majke, što je deo njegovog identiteta i da takvo okruženje stimulativno deluje na njegov dalji razvoj, kao i da je majka sposobna da na zadovoljavajući način prepozna sve njegove potrebe i na njih adekvatno reaguje, bez obzira što nije fizički prisutna, ukazuje na pravilan zaključak nižestepenih sudova da je u najboljem interesu deteta da se isto ne poveri ocu na samostalno vršenje roditeljskog prava.

Iz navedenih razloga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Ostalim navodima revizije, pobija se utvrđeno činjenično stanje a revizija iz tog razloga ne može se izjaviti u smislu člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu iznetog primenom člana 414. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić