Rev2 481/2017 zasnivanje radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 481/2017
02.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Lazarević, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „BB“ iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Koprić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2535/16 od 22.08.2016. godine, u sednici veća održanoj 02.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2535/16 od 22.08.2016. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu, Sudska jedinica u Bogatiću P1 2/16 od 28.03.2016. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je tužilja AA, na radnom mestu … u tuženoj Osnovnoj školi „BB“ iz ..., po ugovoru o radu broj … od 02.09.2013. godine, provela kod tuženog u radnom odnosu neprekidno 24 meseca. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da su ispunjeni uslovi za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme počev od 02.09.2015. godine, te da se naloži tuženoj da sa tužiljom zaključi novi ugovor o radu na neodređeno vreme, u roku od 8 dana od pravnosnažnosti presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.000,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2535/16 od 22.08.2016. godine, odbijena je žalba tužilje i presuda Osnovnog suda u Šapcu – Sudska jedinica u Bogatiću P1 2/16 od 28.03.2016. godine potvrđena u odbijajućem delu i u pogledu odluke o troškovima postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, ne ukazujući na bitne povrede iz člana 374. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US i 55/14 – u daljem tekstu: ZPP), koje mogu biti revizijski razlog.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP i našao da ravizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je 04.01.2011. godine sa tuženom zaključila ugovor o radu na određeno vreme, najduže do konačnosti odluke o izboru kandidata po raspisanom konkursu za obavljanje poslova …. Direktor tužene je 01.11.2012. godine doneo odluku o poništavanju raspisanog konkursa za radno mesto … na neodređeno vreme, jer škola nije dobila potrebnu saglasnost od Školske uprave .... Tužilja je nakon ugovora o radu od 04.01.2011. godine, zaključila sa tuženim novi ugovor o radu na određeno vreme od 01.02. do 31.08.2012. godine, a potom i ugovor o radu broj … od 02.09.2013. godine do konačnosti odluke o izboru kandidata po konkursu i od tada je radila na radnom mestu … neprekidno, s tim što joj je od 03.10.2015. godine radno angažovanje smanjeno na 50%.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema uslova za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme na osnovu člana 37. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/05, 54/09 i 32/13), bez obzira na to što je tužilja počev od 02.09.2013. godine u kontinuitetu obavljala poslove … u trajanju od 24 meseca, jer se na tuženu, kao ustanovu osnovnog obrazovanja i vaspitanja, primenjuju odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“ br. 72/09, 52/11, 55/13 i 35/15 – Autentično tumačenje), kojima je, pored ostalog, izričito bilo propisano da radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme (član 132. stav 8.).

Apelacioni sud u Novom Sadu je osporenom presudom pravilno primenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovanu žalbu tužilje u delu kojim je odbijen njen zahtev da se utvrdi da su ispunjeni zakonski uslovi za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme počev od 02.09.2015. godine i u pogledu odluke o troškovima postupka.

I po oceni Vrhovnog kasacionog suda, radni odnos tužilje zaposlene u osnovnoj školi na određeno vreme nije mogao da preraste u radni odnos na neodređeno vreme saglasno odredbama člana 37. Zakona o radu. Prema članu 2. stav 2. Zakona o radu, odredbe ovog zakona se primenjuju i na zaposlene u javnim službama, dakle i u školama, ali supsidijerno, odnosno ako zakonom nije drugačije određeno. Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja na poseban način uređuje radne odnose zaposlenih u osnovnoj školi, pa i materiju zasnivanja i prestanka radnog odnosa. Ovaj zakon, za razliku od Zakona o radu, ne predviđa mogućnost zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vreme bez konkursa, osim u slučaju preuzimanja zaposlenog, pa zato isključuje mogućnost prerastanja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme u ustanovama obrazovanja i vaspitanja. Stoga je bez uticaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari pozivanje tužilje u reviziji na pravni stav Vrhovnog kasacionog suda u pogledu preobražaja radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme na osnovu odredbe člana 37. stav 4. Zakona o radu.

Tužilja u reviziji, takođe, navodi da je u radni odnos kod tužene primljena do konačnosti odluke o izboru kandidata po raspisanom konkursu, a počev od 02.09.2013. godine, da tužena nije raspisala konkurs u zakonskom roku, da je tužena na taj način svojom kirivicom „pala u prekluziju“, a tužilja onemogućena da zasnuje radni odnos na neodređeno vreme. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, činjenica da je tužena propustila da u periodu od dve godine raspiše konkurs za radno mesto …, koja je nesumnjivo utvrđena u parničnom postupku, ne može biti osnov da se utvrdi da su ispunjeni uslovi za zasnivanje radnog odnosa tužilje na neodređeno vreme na tom radnom mestu bez konkursa, niti može isključiti pravo tužene da za prijem u radni odnos na to radno mesto ubuduće raspiše konkurs. S obzirom na to da je tužilja zasnovala radni odnos na određeno vreme kod tužene na osnovu člana 132. stav 1. tačka 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja – do konačnosti odluke o izboru kandidata po raspisanom konkursu, što podrazumeva da je već u vreme zaključenja ugovora o radu od 02.09.2013. godine konkurs morao biti raspisan, a da konkurs nije raspisan ni u naredne dve godine, u ovom slučaju je dovedeno u pitanje čak i postojanje zakonskog osnova za zasnivanje radnog odnosa tužilje na određeno vreme.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća-sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić