Kzz 1342/2019 prekoračenje optužbe; nezakoniti dokazi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1342/2019
18.12.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Jasmine Vasović, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene – advokata Nemanje Vasiljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine i Kž3 19/19 od 12.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 18. decembra 2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA - advokata Nemanje Vasiljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine i Kž3 19/19 od 12.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu 13K 659/15 od 15.05.2018. godine, okrivljena AA je na osnovu člana 423. stav 1. tačka 2) ZKP oslobođena od optužbe da je izvršila krivično delo primanje mita iz člana 367. stav 1. Krivičnog zakonika.

Istom presudom, određeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, a oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinsko- pravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine, usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Beogradu, presuda Višeg suda u Beogradu K 659/15 od 15.05.2018. godine preinačena je tako što je okrivljena AA oglašena krivom zbog izvršenja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, za koje delo je primenom člana 57. stav 1. tačka 4) KZ osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istovremeno je određeno da će se primenom odredbe člana 45. stav 6. ZKP izrečena kazna zatvora izvršiti tako što okrivljena ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, te da ukoliko okrivljena jednom u trajanju od šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora. U ovu kaznu, okrivljenoj je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 04.06.2008. godine do 20.08.2008. godine.

Istom presudom, okrivljena AA obavezana je da nadoknadi troškove krivičnog postupka, o čemu će prvostepeni sud odlučiti naknadno, posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž3 19/19 od 12.09.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA – advokata Nenada Petrušića, a presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine, potvrđena.

Branilac okrivljene AA, advokat Nemanja Vasiljević, podneo zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine i Kž3 19/19 od 12.09.2019. godine, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1.tačka 9) i 438. stav 2. tačka 1) ZKP, te zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i preinači pobijane presude tako što će okrivljenu osloboditi od optužbe, ili da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostepenom sudu, uz istovremeni zahtev da o sednici veća Vrhovnog kasacionog suda bude obavešten branilac okrivljene.

Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Neosnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA pravnosnažne presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP. S tim u vezi, u zahtevu se ističe da je optužnicom Okružnog javnog tužioca Kt 977/08, koja do završetka krivičnog postupka nije menjana, opredeljeno da je okrivljena zahtevala poklon u iznosu od 55.000 evra ''da ne bi izvršila radnju koju nije mogla izvršiti bez znanja i naloga odgovornog lica Sektora ... za Grad Beograd'', da je izvršila kontrolu poslovanja preduzeća ''VV'' i njihove poslovne dokumentacije, a da je nakon toga zahtevala da joj BB preda novac u iznosu od 55.000 evra da ne bi podnela krivičnu prijavu zbog krivičnog dela utaje poreza iz člana 229. KZ i da ne bi prosledila nalog za vršenje terenske kontrole za naplatu poreza preduzeća ''VV'', te da je Apelacioni sud u Beogradu u izreci presude Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine izmenio sadržinu radnje krivičnog dela, tako što je u izreci umesto ''da ne izvrši službenu radnju koju nije mogla izvršiti'' naveo da okrivljena ''ne bi izvršila radnju koju je morala izvršiti'', a na koji način je prema stavu branioca pobijanom presudom prekoračena optužba na štetu okrivljene AA.

Suprotno izloženim navodima zahteva, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pobijanom pravnosnažnom presudom nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Ovo stoga što je na istu bitnu povreda odredaba krivičnog postupka branilac okrivljene – advokat Nenad Petrušić ukazivao u žalbi izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine, a sud u trećem stepenu ocenio je iznete žalbene navode neosnovanim i u svojoj odluci Kž3 19/19 od 12.09.2019. godine, na strani 2, stav 6. i 7. obrazloženja, izneo u svemu jasne i dovoljne razloge zbog čega nalazi da u konkretnom slučaju navedenom izmenom nije učinjeno prekoračenje optužnog akta, već je izreka presude upodobljena utvrđenom činjeničnom stanju. Ove razloge i Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, te na njih u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Neosnovano se istim zahtevom ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

S tim u vezi, u zahtevu se ističe da je drugostepeni sud u svojoj presudi Kž1 758/18 od 24.04.2019. godine svoj zaključak – da je okrivljena primila 20.000 evra u svom stanu od BB, zasnovao na iskazu svedoka GG koji je u svojstvu službenog lica izvršio pretres stana okrivljene dana 04.06.2008. godine i koji je u iskazu naveo da je ušao u stan okrivljene, da je odmah pitao gde je novac i da mu je okrivljena odgovorila: ''To što tražite nalazi se tu'' i pokazala mu ispod jastuka koji se nalazio na krevetu, tako da nije ni vršen pretres. Prema stavu branioca, na ovom dokazu drugostepeni sud nije mogao zasnovati svoju odluku, jer se radi o obaveštenju koje je policajac dobio od osumnjičene na licu mesta i predstavlja nezakonit dokaz u smislu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Suprotno izloženim navodima zahteva, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pobijanom presudom nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da iskaz pomenutog svedoka po svojoj sadržini ne predstavlja saopštavanje izjave okrivljene o predmetnom događaju, u informativnom razgovoru sa policijskim službenikom, već se svedok GG izjašnjavao o tome na koji način je vršen pretres stana okrivljene AA, o čemu se u toku postupka mogao izjašnjavati. Stoga je zahtev i u ovom delu ocenjen neosnovanim.

Zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog neosnovano se ukazuje i na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

S tim u vezi, u zahtevu se navodi da u izreci pravnosnažne presude nisu navedeni elementi krivice – uračunljivost i svest o zabranjenosti dela, a zbog čega prema stavu branioca radnje opisane u izreci pravnosnažne presude ne sadrže sva zakonska obeležja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, pa je sud oglašavajući okrivljenu krivom zbog predmetnog krivičnog dela učinio povredu zakona na štetu okrivljene AA.

Po oceni ovoga suda, iz činjeničnog opisa dela u izreci pravnosnažne presude proizlaze sva bitna obeležja krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ, zbog kog je okrivljena oglašena krivom, i to kako objektivna obeležja – da je okrivljena AA u svojstvu službenog lica – inspektora Sektora ... za Grad Beograd - Ministarstvo finansija RS, zahtevala poklon i to novac u iznosu od 55.000 evra, da u okviru svog službenog ovlašćenja ne izvrši službenu radnju koju bi morala izvršiti – da ne bi podnela krivičnu prijavu protiv DD zbog krivičnog dela utaje poreza iz člana 229. KZ i da ne bi prosledila nalog za vršenje terenske kontrole za obračun i naplatu poreza preduzeća ''GG'', te da je dana 04.06.2008. godine u svom stanu u ... od oštećenog BB primila novac u iznosu od 20.000 evra, tako i subjektivna obeležja dela, obzirom da je u izreci navedeno da je bila svesna svog dela i da je htela njegovo izvršenje, iako je voljni elemenat umišljaja označen neuobičajenom formulacijom ''želela'', pa iz svega navedenog proizlazi da je u izreci označen direktni umišljaj okrivljene kao element krivice.

Stoji činjenica da u izreci pravnosnažne presude nije navedena uračunljivost kao element krivice okrivljene, međutim, kako tokom postupka uračunljivost nije osporavana od strane stranaka u postupku, odnosno nije bilo sumnje u pogledu uračunljivosti, imajući u vidu da se u krivičnom postupku dokazuje isključivo neuračunljivost, i to samo onda kada postoji sumnja u uračunljivost okrivljenog, to navedenim propustom, suprotno navodima zahteva, nije učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Ovo tim pre, kada se ima u vidu da je okrivljena postupala u svojstvu službenog lica, te je očigledno bila uračunljiva, odnosno sposobna da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, te da je imala i svest o protivpravnosti dela, odnosno bila je svesna da je njeno delo zabranjeno.

Nalazeći, iz navedenih razloga, da pobijanim presudama nisu učinjene povrede zakona na koje se ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, to je Vrhovni kasacioni sud podneti zahtev odbio kao neosnovan.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                       Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica,s.r.                                                                                                   Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić