Kzz 148/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 148/2016
01.03.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv okrivljenog M.A., zbog krivičnog dela teške krađe iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A., advokata M.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Negotinu K br.632/13 od 15.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.750/15 od 28.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 01.03.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Negotinu K br.632/13 od 15.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.750/15 od 28.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Negotinu K br.632/13 od 15.04.2015. godine okrivljeni M.A. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teške krađe iz člana 204. stav 1. tačka 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Navedenom presudom obavezani je okrivljeni M.A. da sudu na ime paušala isplati iznos od 6.000,00 dinara, i troškove krivičnog postupka isplaćenih iz budžetskih sredstava suda u iznosu od 5.684,00 dinara kao i oštećenom D.P. na ime troškova krivičnog postupka iznos od 3.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana pod pretnjom prinudnog izvršenja dok je oštećeni D.P. upućen da imovinsko pravni zahtev ostvari u parničnom postupku.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.750/15 od 28.10.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.A., a presuda Osnovnog suda u Negotinu K br.632/13 od 15.04.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog M.A., advokat M.L., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovnu odluku ili da pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP odražo sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A. je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane lica ovlašćenih za podnošenja zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Članom 485. stav 4. istog Zakonika propisano je da okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Pravo okrivljenog za podnošenje zahteva zbog povrede zakona je po stavu Vrhovnog kasacionog suda shodno navedenoj zakonskoj odredbi, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Prema tome, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika: član 74, član 438. stav 1. tačka 1.) i 4.) i tačka 7.) do 10.) i stav 2. tačka 1.), član 439. tačka 1.) do 3.) i član 441. st. 3. i 4. učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A. koji je podnet u skladu sa odredbom člana 483. stav 3. ZKP, kao osnov podnošenja zahteva navedena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u prvostepenom i drugostepenom postupku.

Navedeno međutim, po stavu Vrhovnog kasacionog suda ne predstavlja zakonske razloge u okviru povreda nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP zbog kojih bi okrivljeni, kao ovlašćeno lice, mogao podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a kako osim ovih razloga u zahtevu nije naveden nijedan drugi razlog koji bi mogao biti predmet pobijanja zakonitosti odluke u opsegu koji ZKP u članu 485. stav 4. taksativno nabraja, zahtev je ocenjen kao nedozvoljen.

Postupajući na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.A.

Zapisničar-savetnik,                                                                       Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                 Dragiša Đorđević, s.r.