Kzz 193/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 193/2013
12.12.2013. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Predraga Gligorijevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. D.S., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. adv. I.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K 83/10 od 25.07.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1000/12 od 25.04.2013. godine, u sednici veća održanoj 12.12.2013. godine, doneo je, većinom glasova

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Požarevcu K 83/10 od 25.07.2011. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1000/12 od 25.04.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu K 83/10 od 25.07.2011. godine okr.D.S. oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289.stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Odlučujući o žalbama Osnovnog javnog tužilaštva u Požarevcu i branioca okrivljenog, Apelacioni sud u Beogradu je presudom Kž1 1000/12 od 25.04.2013. godine preinačio prvostepenu presudu tako što je okr.D.S. oglasio krivim za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine a žalbu branioca u ostalom delu, kao i žalbu Osnovnog javnog tužioca u Požarevcu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u nepreinačenom delu potvrdio.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okr. D.S., adv. I.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona – član 439. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud utvrdi da je zahtev osnovan, da ukine obe presude i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da obe presude preinači i donese oslobađajuću presudu.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu navodi da je drugostepeni sud, povodom žalbe, preinačio prvostepenu presudu u pogledu vinosti jer izrekom prvostepene presude teža posledica nije bila obuhvaćena vinošću, međutim, prema zahtevu i drugostepeni sud je povredio materijalno pravo u vezi sa psihičkim odnosom okrivljenog prema učinjenom delu, jer nije naveo vinost u odnosu na osnovno delo već samo u odnosu na težu posledicu. Kako se bez utvrđivanja vinosti ne može utvrditi ni krivica, to prema zahtevu, okrivljeni nije ni mogao biti oglašen krivim za krivično delo za koje je optužen.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim, jer je drugostepeni sud, u žalbenom postupku otklonio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju je branilac osnovano ukazao u žalbi i u izreci drugostepene presude opisao oblik vinosti okrivljenog i u odnosu na osnovno delo (ugrožavanje javnog saobraćaja) i u odnosu na težu posledicu (smrt oštećenog). Osim toga, drugostepeni sud je i u obrazloženju presude, dajući razloge vezane za psihički odnos okrivljenog prema učinjenom delu, jasno naveo da je okrivljeni i u odnosu na osnovno delo i u odnosu na smrtnu posledicu postupao sa svesnim nehatom.

Drugostepeni sud je, dakle, nesumnjivo utvrdio postojanje svih bitnih elemenata krivičnog dela za koje je okr.D.S. oglašen krivim i osuđen, pa se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na povredu zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP.

Ostali navodi zahteva odnose se na činjenično stanje utvrđeno u prvostepenom i drugostepenom postupku, što odredbom člana 485. stav 4. ZKP nije predviđeno kao zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Ocenivši, iz iznetih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr.D.S. neosnovanim, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                              Predsednik veća-sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                          Dragiša Đorđević,s.r.