Kzz 276/2019 odbačaj; činjenično stanje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 276/2019
19.03.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Marinom Pandurović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela protivpravno lišenje slobode u saizvršilaštvu iz člana 132. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika (KZ), odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Milenka Perića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 1K 11223/10 od 05.07.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1186/18 od 22.01.2019. godine, u sednici veća održanoj 19.03.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Milenka Perića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 1K 11223/10 od 05.07.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1186/18 od 22.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu 1K 11223/10 od 05.07.2018. godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB, između ostalih, oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela protivpravno lišenje slobode u saizvršilaštvu iz člana 132. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ, za koje krivično delo je sud okrivljenom AA izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i istovremeno odredio da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od 5 (pet) godina, računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude ne izvrši novo krivično delo, a okrivljenog BB je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja će se izvršiti na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, bez elektronskog nadzora, osim u slučajevima propisanim zakonom koji određuje izvršenje krivičnih sankcija. Okrivljeni su oslobođeni dužnosti plaćanja troškova krivičnog postupka, te je određeno da isti padaju na teret budžetskih sredstava. Takođe, okrivljeni su obavezani da na ime sudskog paušala plate iznos od po 10.000,00 dinara, svako ponaosob, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude. Na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP, navedenom presudom je prema okrivljenima AA i BB, odbijena optužba da su kao saizvršioci izvršili krivično delo prinuda iz člana 135. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ. Istom presudom, na osnovu člana 422. tačka 3) ZKP prema okrivljenom AA odbijena je optužba da je izvršio dva krivična dela nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 348. stav 1. KZ. Takođe, na osnovu člana 535. ZKP, izrečena je mera bezbednosti oduzimanje predmeta, bliže označenih u izreci, a u pogledu troškova krivičnog postupka u delu presude u kojoj je doneta odbijajuća presuda, određeno je da isti padaju na teret budžetskih sredstava.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 1186/18 od 22.01.2019. godine, usvojena je žalba branioca okrivljenog BB, advokata Milenka Perića, samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji u odnosu na okrivljenog BB, pa je preinačena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu 1K 11223/10 od 05.07.2018. godine, samo u delu odluke o krivičnoj sanciji, tako što je Apelacioni sud u Beogradu, okrivljenom BB zbog izvršenja krivičnog dela protivpravno lišenje slobode u saizvršilaštvu iz člana 132. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. KZ izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i istovremeno odredio da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja od 5 (pet) godina, računajući od dana pravnosnažnosti navedene presude, ne učini novo krivično delo, dok su žalba branioca okrivljenih BB i AA, advokata Milenka Perića u preostalom delu, kao i žalba branioca okrivljenog VV, advokata Veljka Delibašića, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA i BB, advokat Milenko Perić, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2) i 4) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijane presude i okrivljene oslobodi od optužbe ili ih ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i apelacionim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okrivljenih u zahtevu za zaštitu zakonitosti iznosi sopstvenu analizu i ocenu izvedenih dokaza i to prvenstveno odbrane okrivljenih, kao i iskaza oštećenog i svedoka, drugačiju od one koju su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama, zaključujući da u konkretnom slučaju namera okrivljenih nije bila da oštećenog liše slobode, već isključivo da oštećeni „dobije batine“, zbog slanja lascivnih poruka supruzi okrivljenog AA. U vezi toga, branilac ističe da su kritičnom prilikom, povrede nanete oštećenom nezavisno od njegovog zatvaranja u gepek, da nisu sastavni deo protivpravnog lišenja slobode, i da je stoga sud radnje okrivljenog, jedino mogao kvalifikovati kao osnovni oblik krivičnog dela protivpravno lišenje slobode iz člana 132. stav 1. KZ, za koje je nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja.

Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog suštinski osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama i na sopstvenoj verziji utvrđenog činjeničnog stanja, izvodi zaključak u pogledu pravne kvalifikacije.

Međutim, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavlja u smislu citrane odredbe člana 485. stav 4. ZKP, zakonom dozvoljen razlog zbog koga okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek - zahtev za zaštitu zakonitosti.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen, i na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Marina Pandurović,s.r.                                                                                                                                            Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić