Prev 21/2018 naknada materijalne štete; nezakonit rad

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Prev 21/2018
30.05.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca Stečajne mase stečajnog dužnika AA, ..., u stečaju, ul. ... br. ..., čiji je punomoćnik Gordana Popovski, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Privredni sud u Kraljevu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi naknade štete, vrednost predmeta spora 34.233.849,48 dinara, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3227/17 od 20.10.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 30.05.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Privrednog apelacionog suda Pž 3227/17 od 20.10.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Privrednog suda u Čačku P 64/16 od 23.03.2017. godine koja je ispravljena rešenjem od 31.10.2017. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete plati iznos od 34.233.849,48 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 28.10.2016. godine do isplate. Obavezan je tužilac da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 130.750,00 dinara.

Presudom Privrednog apelacionog suda Pž 3227/17 od 20.10.2017. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku učinjenih pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga propisanih odredbom člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nasuprot revizijskim navodima nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona. Drugostepeni sud je pravilno ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i dao jasne razloge za donetu odluku. Ukazivanje revidenta na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona nije relevantno jer ova bitna povreda ne predstavlja revizijski razlog iz člana 407. Zakona o parničnom postupku. Zato revizijski sud nije ovlašćen da je ceni.

Predmet tužbenog zahteva je isplata iznosa od 34.233.849,48 dinara koji tužilac potražuje od tuženog na ime naknade materijalne štete, zbog nezakonitog i nepravilnog rada organa tuženog. Po tvrdnjama tužioca, šteta se ogleda u tome što je sa poslovnog računa pravnog prethodnika tužioca neosnovano naplaćen iznos po rešenju o izvršenju I 243/05 od 02.09.2005. godine i što je izvršni sudija Trgovinskog suda u Kraljevu prilikom donošenja tog rešenja postupala protivno odredbi člana 37. Zakona o izvršnom postupku. Na osnovu izvršne isprave koja glasi na drugog dužnika donela je rešenje o izvršenju protiv pravnog prethodnika tužioca, bez dokaza o promeni dužnika.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, pravnosnažnom presudom Trgovinskog suda u Kragujevcu P 1084/02 od 28.10.2003. godine utvrđeno je potraživanje tužioca BB, sada VV prema tuženom GG ..., u iznosu od 305.825,40 dinara sa kamatom od 22.07.1994. godine. Obavezan je tuženi da navedeni iznos sa troškovima spora plati tužiocu u skladu sa uslovima iz Prinudnog poravnanja St 372/96 od 23.04.2001. godine. Po predlogu poverioca VV je na osnovu navedene presude kao izvršne isprave rešenjem Trgovinskog suda u Kragujevcu I 780/04 od 28.05.2004. godine određeno izvršenje protiv izvršnog dužnika GG ... . Izvršenje je određeno popisom i prodajom pokretnih stvari dužnika. Poverilac je 13.09.2004. godine predložio promenu sredstva izvršenja zabranom i prenosom novčanog potraživanja koje dužnik GG ima prema svom dužniku DD ... . Pravnosnažnim rešenjem I 291/03 od 26.10.2004. godine zabranjeno je dužniku da od svog dužnika naplati iznos od 11.483.390,99 dinara. Po predlogu poverioca od 25.11.2004. godine, rešenjem I 291/03 od 18.02.2005. godine koje je ispravljeno 15.03.2005. godine, odlučeno je da se prenese potraživanje koje dužnik GG ... ima prema svom dužniku DD, na poverioca VV u iznosu od 11.483.390,99 dinara. Rešenja su postala pravnosnažna 06.04.2005. godine. Nakon toga, poverilac je podneo Trgovinskom sudu u Kraljevu predlog za izvršenje protiv izvršnog dužnika DD ... (pravnog prethodnika tužioca) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 11.483.390,99 dinara sa kamatom od 15.03.2005. godine. Predlog za izvršenje je podnet na osnovu izvršne isprave - presude Trgovinskog suda u Kragujevcu P 1084/02 od 28.10.2003. godine i na osnovu rešenja tog suda I 780/04 od 28.05.2004. godine (o izvršenju) i I 291/03 od 18.02.2005. godine (o prenosu potraživanja) koje je ispravljeno rešenjem od 15.03.2005. godine. Po ovom predlogu je doneto rešenje o izvršenju I 243/05 od 02.09.2005. godine. Na osnovu tog rešenja, sa računa DD je izvršnom poveriocu VV ... prenet iznos od 11.303.747,84 dinara dana 14.09.2005. godine.

U daljem sledu događaja, po predlogu DD je rešenjem Trgovinskog suda u Kragujevcu I 291/03 od 16.09.2005. godine ukinuta klauzula pravnosnažnosti i izvršnosti rešenja I 291/03 od 15.03.2005. godine (o prenosu potraživanja). Rešenjem Trgovinskog suda u Kraljevu I 243/05 od 16.05.2006. godine odbačen je predlog za izvršenje poverioca VV protiv izvršnog dužnika DD ..., dok je rešenjem I 243/05 od 28.11.2005. godine usvojen predlog dužnika za protivizvršenje. Naloženo je VV da pravnom prethodniku tužioca DD vrati iznos od 12.981.524,26 dinara sa kamatom od 14.09.2005. godine. Na osnovu rešenja o protivizvršenju određeno je izvršenje rešenjem Trgovinskog suda u Leskovcu I 548/06 od 08.08.2006. godine. Rešenjem od 23.07.2008. godine izvršenje je obustavljeno i ukinute su sve sprovedene radnje. Pravni prethodnik tužioca je po rešenju o protivizvršenju namiren za iznos od 1.572.749,26 dinara. Ostatak iznosa koji mu nije vraćen ukupno sa kamatom iznosi 34.233.849,48 dinara. Ovaj iznos predstavlja predmet tužbenog zahteva.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da tužena nije odgovorna za štetu koju je tužilac pretrpeo. Tužilac nije dokazao nezakonitost u postupanju organa tužene. U vreme donošenja rešenja o izvršenju I 243/05 od 02.09.2005. godine rešenje o prenosu potraživanja je bilo na pravnoj snazi. Nakon pravnosnažnosti rešenja o prenosu izvršni poverilac se koristio zakonskim ovlašćenjem da isplatu iznosa iz rešenja zahteva od dužnikovog dužnika. Zato je na njegov predlog određeno sporno izvršenje, protiv pravnog prethodnika tužioca. Izvršni sudija Trgovinskog suda u Kraljevu u trenutku donošenja rešenja o izvršenju nije mogla znati da će nakon određivanja izvršenja biti ukinuta klauzula pravnosnažnosti rešenja o prenosu potraživanja Trgovinskog suda u Kragujevcu. Ni postupanje sudije Trgovinskog suda u Kragujevcu nije u uzročno-posledičnoj vezi sa štetom nastalom na imovini tužioca. Sudovi tužene nisu odgovorni zbog toga što tužilac nije uspeo da se namiri u celosti u postupku protivizvršenja.Zato je odbijen tužbeni zahtev kao neosnovan.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev kao neosnovan.

Nezakonitim radom organa smatra se postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili opštem aktu kao i propuštanje da se isti primene. Nepravilan rad organa je činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja delatnosti koji šteti pravu ili interesima nekog lica. Za štetu koju sudija prouzrukuje nezakonitim i nepravilnim radom odgovara Republika Srbija.

Nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da ne postoji protivpravnost u postupanju organa tužene, a time ni odgovornost za štetu koja bi proizašla iz nezakonitih radnji njenih organa. Ne postoji uzročno-posledična veza između radnji organa tužene i štete čiju naknadu tužilac potražuje. Zato nije ispunjen osnovni uslov za obavezivanje tužene na naknadu štete koju tužilac potražuje u ovom sporu.

Prema odredbama Zakona o izvršnom postupku (''Službeni list SRJ'' 28/2000, 73/2000 i 71/01) koji je bio u primeni u vreme donošenja rešenja o prenosu potraživanja, izvršenje radi namirenja novčanog potraživanja određuje se na osnovu izvršne ili verodostojne isprave. Predmet izvršenja mogu biti svaka dužnikova stvar ili imovinsko pravo, ako nije izuzeto, odnosno ako na njemu izvršenje nije ograničeno. Izvršenje se može odrediti i na novčanom potraživanju izvršnog dužnika. Sprovodi se zabranom i prenosom tog potraživanja. Zabrana i prenos novčanog potraživanja može se odrediti i sprovesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje poveriočevog potraživanja. Zabranjeno potraživanje prenosi se na poverioca prema njegovom predlogu radi naplate ili umesto isplate. Prenosom potraživanja radi naplate poverilac se ovlašćuje da traži od dužnikovog dužnika isplatu iznosa naznačenog u rešenju o prenosu. Ovlašćenje poverioca da od dužnika izvršnog dužnika zahteva namirenje je na isti način predviđeno i Zakonom o izvršnom postupku (Sl. list SRJ 125/04) važećem u vreme ispravke rešenja o prenosu i u vreme njegove pravnosnažnosti.

U konkretnom slučaju, u postupku izvršenja protiv izvršnog dužnika GG, izvršni poverilac VV je dana 13.09.2004. godine, shodno ovlašćenju iz čl. 28. i 29. Zakona o izvršnom postupku tražio promenu predmeta i sredstva izvršenja. Predložio je izvršenje na novčanom potraživanju izvršnog dužnika prema njegovom dužniku, zabranom i prenosom tog potraživanja. Na osnovu rešenja o prenosu potraživanja od 18.02.2005. godine (ispravljenog 15.03.2005. godine) koje je postalo pravnosnažno 06.04.2005. godine i kome je prethodilo pravnosnažno rešenje o zabrani, izvršni sud u Kraljevu je odredio izvršenje protiv pravnog prethodnika tužioca (dužnikov dužnik). Potraživanje koje je predmet prenosa bilo je podobno za namirenje. U vreme donošenja rešenja o izvršenju od 02.09.2005. godine, rešenje o prenosu potraživanja je bilo snabdeveno klauzulom pravnosnažnosti. Otuda nije bilo nezakonitosti u radu izvršnog suda. Pravilno drugostepeni sud zaključuje da spornim rešenjem o izvršenju nije došlo do promene dužnika, već je određeno izvršenje protiv dužnikovog dužnika na osnovu prenosa novčanog potraživanja sa dužnika na poverioca radi naplate, kao dozvoljenog sredstva izvršenja. Naknadno ukidanje klauzule pravnosnažnosti rešenja o prenosu potraživanja je dovelo do ukidanja rešenja o izvršenju, ali se to ne može smatrati kao nezakonitost u postupanju organa tužene. Pravnom prethodniku tužioca je omogućeno da izvrši povraćaj naplaćenih sredstava kroz protivizvršenje. Za činjenicu da nije u celosti naplaćen po rešenju o protivizvršenju, nije odgovoran organ tužene.

Na osnovu iznetih razloga je primenom člana 414. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić