R4 g 21/2020 1.6.6.7; pravni lekovi za ubrzanje postupka

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
R4 g 21/2020
24.08.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, sudija Jasminka Stanojević u predmetu tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danilo Marković advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Prvi osnovni sud u Beogradu, u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku, radi novčanog obeštećenja, doneo je dana 24.08.2020. godine,

R E Š E NJ E

Vrhovni kasacioni sud OGLAŠAVA SE stvarno nenadležnim za postupanje i odlučivanje po tužbi predlagača AA iz ..., protiv tužene Republike Srbije, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu Iiv br. 942/17.

Predmet se ustupa Prvom osnovnom sudu u Beogradu, kao stvarno i mesno nadležnom sudu.

O b r a z l o ž e nj e

AA iz ... je preko svog punomoćnika, podneo Vrhovnom kasacionom sudu dana 29.07.2020. godine, tužbu protiv Republike Srbije, radi naknade nematerijalne štete, odnosno novčanog obeštećenja, a zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu Iiv br. 942/17.

Pazeći na svoju nadležnost po službenoj dužnosti, primenom čl.15. i 17. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11. 79/13 – US, 74/13 – US i 55/14), u vezi sa članom 30. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku („Službeni glasnik SRS“, br.25/82 .... „Službeni glasnik RS“, br.46/95 .... „Službeni glasnik RS“, brOJ 55/14) i člana 28. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, broj 40/15), Vrhovni kasacioni sud je našao da nije stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Pravo na pravično zadovoljenje, uslovi i postupak za sticanje i ostvarivanje ovog prava, propisani su Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji u članu 28. određuje da je za odlučivanje o tužbi za novčano obeštećenje nadležan osnovni sud na čijem područuju tužilac ima prebivalište, boravište ili sedište, odnosno, ako tužilac nema prebivalište, boravište i sedište u Republici Srbiji, osnovni sud koji ima sedište u mestu sedišta suda koji je utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku.

Iz navoda tužbe se ne može zaključiti da je tužiocu utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, kao i da li su ispunjeni ostali uslovi za podnošenje ovakve vrste tužbe, ali se iz postavljenog tužbenog zahteva može zaključiti da tužilac potražuje naknadu nematerijalne štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu Iiv br. 942/17.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom napred navedene odredbe Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku i člana 17. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Pouka o pravnom leku

Protiv ovog rešenja nije dozvoljena

žalba na osnovu člana 17. stav 4. ZPP.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić