Rev 1670/2021 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1670/2021
15.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Čobanov Janjoš, advokat u ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3743/11 od 30.05.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 15.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE predlog Apelacionog suda u Beogradu R3 1/21 od 03.02.2021. godine za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3743/11 od 30.05.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 89886/10 od 21.02.2011. godine, stavovima prvim i drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na pojedinačne iznose dopunske invalidnine i naknade za nezaposlenost za period od februara 2005. godine do 31.03.2006. godine isplati zakonsku zateznu kamatu od 1. u mesecu za prethodni mesec do 11.02.2008. godine; stavovima trećim i četvrtim izreke obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime dopunske invalidnine i naknade za nezaposlenost za period od 14.02.2003. godine do 01.02.2005. godine pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci; stavom petim izreke odbijen je deo tužbenog zahteva na ime invalidnine i naknade za nezaposlenost za period od aprila 2001. godine do 14.02.2003. godine; stavom šestim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 70.860,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3743/11 od 30.05.2012. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u prvom i drugom stavu izreke za isplatu zakonske zatezne kamate počev od 15. u mesecu za prethodni mesec do 11.02.2008. godine i u trećem i četvrtom stavu izreke za isplatu invalidnine i naknade za nezaposlenost za januar 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom od 15.02.2005. godine do isplate; stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu prvog i drugog stava izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate od 1. do 15. u mesecu za prethodni mesec i u preostalom delu trećeg i četvrtog stava izreke tako što je odbijen tužbeni zahtev na ime invalidnine i naknade za nezaposlenost za period od 14.02.2003. godine do 01.01.2005. godine i zakonska zatezna kamata na dosuđene iznose za januar 2005. godine od 1. do 15.02.2005. godine; stavom trećim izreke preinačen je šesti stav izreke prvostepene presude tako što je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pobijajući je u potvrđujućem delu i u delu o troškovima postupka, s pozivom na odredbe člana 395. ZPP.

Prema članu 395. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 125/04...53/13), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stava 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), revizija je izuzetno dozvoljena i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom po članu 394. ovog zakona, kad je po oceni Apelacionog suda o dopuštenosti ove revizije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ujednači sudska praksa ili kad je potrebno novo tumačenje prava.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu R3 1/21 od 03.02.2021. godine predloženo je Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3743/11 od 30.05.2012. godine.

U konkretnom slučaju, nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse jer se Vrhovni kasacioni sud o predmetnom pravnom pitanju izjašnjavao u svojim odlukama sa sličnim činjeničnim i pravnim osnovom kao u ovoj parnici. Istovremeno nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ni za novim tumačenjem prava.

Shodno navedenom, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu članova 395. i 396. ZPP odlučio kao u prvom stavu izreke.

Odredbom člana 394. stava 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 125/04), koji se u ovoj parnici primenjuje na osnovu člana 55. stava 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 111/09, 55/13), revizija nije dozvoljena o imovinskopravnim sporovima kad se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu ako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi 500.000 dinara.

Tužba u ovoj parnici podneta je 13.02.2008. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 30.05.2012. godine. Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi 500.000,00 dinara, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 404. ZPP, Vrahovni kasacioni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić