Rev 2906/2019 mere zaštite

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2906/2019
29.08.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilje-protivtužene AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Marković, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB iz ..., koga zastupa Sandra Šakić, advokat iz ..., radi određivanja mere zaštite od nasilja u porodici po protivtužbenom zahtevu BB, odlučujući o revizijama tužilje-protivtužene i tuženog-protivtužioca izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 651/18 od 19.02.2019. godine, u sednici održanoj 29.08.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovane revizije tužilje-protivtužene i tuženog- protivtužioca izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 651/18 od 19.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P2n 18/17 od 12.03.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje-protivtužene AA i utvrđeno da je tuženi-protivtužilac BB izvršio nasilje u porodici prema tužilji- protivtuženoj na način bliže opisan u tom delu izreke. Stavom drugim izreke, određena je mera zaštite od nasilja u porodici i zabranjeno tuženom-protivtužiocu BB približavanje tužilji-protivtuženoj AA na udaljenosti manjoj od 200 metara, kao i pristup u prostor oko mesta stanovanja na udaljenosti manjoj od 200 metara. Stavom trećim izreke, zabranjeno je tuženom-protivtužiocu BB približavanje tužilji- protivtuženoj AA u mestu rada na udaljenosti manjoj od 5 metara. Stavom četvrtim izreke, zabranjeno je tuženom-protivtužiocu BB da na bilo koji način uznemirava tužilju-protivtuženu AA i naloženo mu da se uzdržava od svakog drskog, bezobzirnog i zlonamernog ponašanja kojim ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje i spokojstvo tužilje-protivtužene AA i određeno da se mere zaštite od nasilja u porodici određuju na period od godinu dana i mogu biti produžavane sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih su određeni. Stavom petim izreke, odbijen je deo tužbenog zahteva tužilje-protivtužene AA protiv tuženog-protivtužioca BB kojim je traženo da se prema tuženom odredi mera zaštite od nasilja u porodici i da se naloži tuženom iseljenje iz porodične kuće u ... ul. .. broj .. u roku od 24 časa pod pretnjom prinudnog izvršenja kao neosnovan. Stavom šestim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca BB protiv tužilje-protivtužene AA kojim je traženo da se utvrdi da je tužilja-protivtužena AA izvršila nasilje u porodici na način bliže opisan u tom delu izreke i da se prema tužilji- protivtuženoj odredi mera zaštite od nasilja u porodici i to da joj se zabrani pristup u prostor porodične kuće koja se nalazi u ..., ul. .. broj .. i u prostor udaljen manje od 100 metara od te kuće, a u kojoj tuženi-protivtužilac stanuje, da se zabrani tužilji-protivtuženoj da se približava tuženom-protivtužiocu na udaljenosti manjoj od 50 metara, da se zabrani tužilji-protivtuženoj da dalje uznemirava tuženog-prootivtužioca, a koje mere bi trajale godinu dana. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi-protivtužilac BB da tužilji-protivtuženoj AA naknadi troškove parničnog postupka od 232.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate. U preostalom delu zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12.300,00 dinara odbijen je kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž2 651/18 od 19.02.2019. godine, stavom prvim izreke, žalba protivtužioca BB je delimično usvojena i prvostepena presuda preinačena utoliko što je u odnosu na protivtuženu AA određena mera zaštite od nasilja u porodici zabrane daljeg uznemiravanja protiv tužioca BB u trajanju od godinu dana, a u preostalom pobijanom delu odluke kojim je odbijen protivtužbeni zahtev BB žalba je odbijena i presuda u tom delu potvrđena. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove prvostepenog i drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja- protivtužena i tuženi-protivtužilac su izjavili revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da su revizije neosnovane.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, AA, rođena ...1969. godine i BB, rođen ...1966. godine, zaključili su brak ...1994. godine. U toku braka rođeno je dvoje dece koji su punoletni. Brak stranaka je razveden ...2016. godine. Po razvodu braka uprkos prisutnoj netrpeljivosti i verbalnim konfliktima stranke su nastavile da žive zajedno sa sinovima u porodičnoj kući koja je izgrađena tokom braka. Produbljeni partnerski konflikti dodatno su opterećeni izostankom dogovora oko podele imovine, nastavkom zajednice života nakon razvoda braka i disfunkcionalnim obrascima ponašanja u porodici na relaciji bivših partnera. Parnične stranke i dalje rade u istoj zgradi. Dana 27.12.2016. godine oko 23,30 časova VV je dovezao AA do kuće iz koje je izašao BB sa sekirom u ruci i uputio AA pogrdne reči. Zatim je pokušao da otvori vrata suvozača gde je AA sedela, pa kako mu to nije uspelo otišao je do vrata vozača i sekirom razbio staklo. Sekira je ostala zabodena u staklo vrata automobila. Za to vreme AA je ušla u kuću, a BB je nastavio da joj upućuje pogrdne reči. Dana 29.12.2016. godine u jutarnjim časovima BB je vređao tužilju posle čega je ona napustila porodičnu kuću i otišla da živi kod svoje majke, a zatražila je pomoć lekara neuropsihijatra. Zajednica života je prekinuta, ali odnosi stranaka nisu stabilizovani. Postoji neravnopravni odnos u relacijama na štetu tužilje o čemu se izjasnio i Centar za socijalni rad zaključujući da je svrsishodno izricanje mera zaštite od nasilja bez konkretnog predloga. AA je svom bivšem suprugu BB u više navrata upućivala takođe reči uvredljive sadržine govoreći mu da je ''lud, bolestan, optužujući ga za neverstvo, pretila je da će ga smestiti u zatvor, da će je zapamtiti'', pričala o njemu u negativnom kontekstu pred njegovim kolegama sa posla što je kod BB izazvalo nelagodu, sramotu, jer je patrijahalno vaspitan i cela ta situacija mu je veoma teško pala jer je osećao podsmehe svojih kolega sa kojima godinama radi. Samoinicijativno je uzimao lekove za smirenje, obraćao se lekarima privatno, ali je posebno bio uplašen da bude u istoj kući kad i njegova supruga posle događaja i incidenata od 27. i 28.12.2016. godine kada je ispoljio nasilje prema AA.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje-protivtužene utvrdio da je tuženi prema njoj izvršio nasilje i odredio mere zaštite od nasilja u porodici prema tuženom-protivtužiocu. Istovremeno je odbio protivtužbeni zahtev tuženog-protivtužioca da se utvrdi da je tužilja prema njemu izvršila nasilje te da mu se izreknu mere zaštite od nasilja.

Drugostepeni sud je po održanoj raspravi delimično preinačio prvostepenu presudu utoliko što je odredio mere zaštite od nasilja u porodici i to zabranu daljeg uznemiravanja protivtužioca BB u trajanju od godinu dana.

Pravilna je odluka drugostepenog suda kojim je određena mera zaštite od nasilja u porodici.

Prema članu 197. Porodičnog zakona nasilje u porodici u smislu ovog zakona jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice (stav 1). Nasiljem u porodici u smislu stava 1. ovog člana smatra se naročito vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje (stav 2. tačka 6). Mere zaštite propisane su članom 198. među kojima je i zabrana daljeg uznemiravanja člana porodice (stav 2. tačka 5). Mera zaštite od nasilja u porodici može trajati najviše godinu dana (stav 3).

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje (koje se revizijom ne može pobijati na osnovu člana 407. stav 2. ZPP) opisano ponašanje tužilje-protivtužene prema tuženom-protivtužiocu koja se sastoji u upućivanju uvredljivih reči predstavlja nasilje u porodici, zbog čega je opravdano izricanje najblaže mere zabrane daljeg uznemiravanja tuženog-protivtužioca koja će trajati godinu dana.

Suprotno revizijskim navodima tužilje po mišljenju revizijskog suda obe parnične stranke se nalaze u ulozi i nasilnika i žrtve, pa nisu osnovani revizijski navodi tužilje da nasilja nema jer u postupku nije utvrđen odnos nasilnika i žrtve.

Nisu osnovani revizijski navodi tuženog-protivtužioca da je prema tužilji trebalo izreći i ostale mere zaštite nasilja u porodici da se približava tuženom na udaljenosti manjoj od 50 metara kao i da joj se zabrani pristup u prostor porodične kuće u ... i prostoru udaljen manje od 100 metara od te kuće, a u kojoj tuženi-protivtužilac stanuje jer se i po oceni revizijskog suda svrha mere zaštite od nasilja u porodici postiže izrečenom merom (mera zabrane daljeg uznemiravanja protiv tužioca). Pored toga, u postupku pred nižestepenim sudovima je utvrđeno, a i tuženi u reviziji ponavlja da tužilja-protivtužena živi odvojeno od tuženog- protivtužioca, pa i iz tog razloga određivanje mere zabrane ulaska u prostor porodične kuće nije osnovan.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić