Rev 2928/2022 1.15.1; 3.1.2.8.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2928/2022
07.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Gordane Džakula i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Rade Milenković advokat iz ..., protiv tužene Repbulike Srbije, Osnovni sud u Leskovcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi novčanog obeštećenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Leskovcu Gžrr 777/21 od 06.10.2021. godine, u sednici veća održanoj 07.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr 777/21 od 06.10.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena posebna revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gžrr 777/21 od 06.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu Prr 472/20 od 29.04.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji na ime nematerijalne štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku, isplati iznos od 700 evra u dinarskoj protivvvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom od prijema presude do konačne isplate, koji iznos će se isplatiti iz budžetskih sredstava Republike Srbije opredeljenih za rad sudova. Stavom drugim izreke, odbijen je višak tužbenog zahteva preko dosuđenog iznosa iz stava prvog izreke presude do traženog iznosa 3.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, sa pripadajućom kamatom. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati troškove postupka u iznosu od 9.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, deo zahteva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka od prijema presude do izvršnosti odluke, odbijen je kao neosnovan.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Gžrr 777/21 od 06.10.2021. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu Prr 472/20 od 29.04.2021. godine, osim u delu o dosuđenoj kamati na iznos glavnog duga, u kom delu je prvostepena presuda preinačena tako što je tuženi obavezan da tužilji na iznos od 700 evra isplati kamatu po stopi određenoj članom 4. stav 1. Zakona o zateznoj kamati koja se utvrđuje na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope Evropske centralne banke na glavne operacije za refinansiranje uvećane za 8 procentnih poena u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu NBS na dan plaćanja, počev od 29.04.2021. godine do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Vrhovni kasacioni sud nalazi da nema mesta o odlučivanju o reviziji tužilje kao o izuzetno dozvoljenoj reviziji, jer u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u intresu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za delimično usvajanje tužbenog zahteva. Predmet tužbenog zahteva u ovom sporu je novčano obeštećenje zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa je sporno pravno pitanje koje se revizijom postavlja u pogledu dosuđene visine naknade usmereno na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, što nije razlog propisan članom 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o posebnoj reviziji.

Iz iznetih razloga, primenom člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Odredbom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojim je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 27. stav 1. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“, br. 40/2015), propisano je da se nezavisno od vrste i visine tužbenog zahteva, u postupku pred sudom shodno primenjuju odredbe o sporovima male vrednosti iz zakona kojim se uređuje parnični postupak, a stavom 3. istog člana, da revizija nije dozvoljena.

U ovoj pravnoj stvari vrednost predmeta spora je novčano obeštećenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, čija visina ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, pa je pobijanom presudom odlučeno u sporu male vrednosti u kome revizija tužilje nije dozvoljena primenom člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 27. stav 3. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić