Rev 3717/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3717/2020
13.11.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Gordane Komnenić, Biserke Živanović, Jasminke Stanojević i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u pravnoj stvari tužioca JKP „GRADSKA TOPLANA“ iz Zrenjanina, koju zastupa Smiljana Cvikić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Tatjana Mihajlov, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 144/19 od 14.05.2020. godine, u sednici održanoj 13.11.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 144/19 od 14.05.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Višeg suda u Zrenjaninu Gž 144/19 od 14.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 1148/17 od 27.11.2018. godine, stavom prvim izreke, održano je na snazi rešenje o izvršenju izvršitelja imenovanog za područje Višeg i Privrednog suda u Zrenjaninu, Dragana Nikolića iz Zrenjanina, I.IVK - 93/17 od 05.04.2017. godine kojim je tuženi obavezan da isplati tužiocu iznos od 10.006,96 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20.02.2017. godine do isplate, kao i troškove izvršenja od 5.904,00 dinara. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu plati troškove parničnog postupka u iznosu od 40.567,27 dinara.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Gž 144/19 od 14.05.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i prvostepena presuda je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14 i 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata tužiocu kao energetskom subjektu naknade po osnovu indirektnog zagrevanja prostorija stana tuženog koji je isključen sa centralnog grejanja, a pravnosnažnom odlukom odlučeno je usvajanjem tužbenog zahteva. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tuženog ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava. Pri tom, odluke sudova priložene uz reviziju, kojima tuženi ukazuje na eventualno drugačije odlučivanje o istom pravnom pitanju u sporovima sa ovakvim tužbenim zahtevom, ne ukazuju nužno i na iskazan različit pravni stav u tim odlukama, budući da pravilna primena materijalnog prava u tim sporovima zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja svakog konkretnog slučaja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, dok stavom 3. istog člana da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana (član 33. stav 2). Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Inicijalni akt u ovoj pravnoj stvari podnet je 18.09.2017. godine, a vrednost predmeta spora opredeljena je iznosom 10.006,96 dinara, koji očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja inicijalnog akta, pa je pobijana drugostepena odluka doneta u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. u vezi stava 3. ZPP, u kome revizija nije dozvoljena, usled čega je, primenom člana 479. stav 6. ZPP, revizija nedozvoljena.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić