Rev 3717/2022 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3717/2022
20.04.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Marine Milanović, Dragane Boljević, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đura Blagojević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Prvostepeni disciplinski vojni sud u Nišu, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade troškova disciplinskog postupka, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3657/21 od 03.12.2021. godine, u sednici veća održanoj 20.04.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3657/21 od 03.12.2021. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Nišu Gž 3657/21 od 03.12.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 2070/2020 od 22.03.2021. godine, ispravljenom rešenjem istog suda P 2070/2020 od 13.05.2021. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime duga plati iznos od 274.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.11.2019. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Višeg suda u Nišu Gž 3657/21 od 03.12.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, a iz razloga sadržanih u odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud nalazi da nema mesta odlučivanju o reviziji tužioca kao o izuzetno dozvoljenoj reviziji, jer u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odbijanje tužbenog zahteva. Revizijski navodi koji se odnose na bitne povrede odrdaba parničnog postupka i primenu procesnih pravila, ne predstavljaju razloge za izjavljivanje revizije u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Odredbom člana 479. stav 6. ZPP propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.

Tužba radi duga podneta je 12.05.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 274.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra, što znači da se radi o sporu male vrednosti u kome revizija nije dozvoljena, to je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 479. stav 6. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić