Rev2 2204/2019 3.19.1.25.1.4. posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2204/2019
04.09.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, dr Ilije Zindovića, Branislava Bosiljkovića i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Veroslav Garić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Odred žandarmerije u Kraljevu, koju zastupa Držvano pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude održanoj 04.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P1 781/17 od 17.01.2018. godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Kraljevo na ime tužioca uplati zakonom predviđene doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, na osnovice dodatka na platu po osnovu noćnog rada, rada u neradne dane verskih i državnih praznika i prekovremenog rada u periodu od 13.07.2009. godine do 31.12.2011. godine, bliže određenim ovim stavom izreke, sve po stopi na dan uplate, te da o izvršenoj uplati dostavi dokaz tužiocu. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka od 18.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke o troškovima pa do konačne isplate. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tužene i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se o reviziji odluči u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

U konkretnom slučaju predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da na osnovice dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu, uplati zakonom predviđene doprinose Republičkom fondu PIO. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj jer pravno shvatanje izraženo u nižestepenim odlukama, o pravu tužioca da potražuje od tužene uplatu doprinosa na (pravnosnažnom i izvršnom presudom) dosuđeni iznos na ime dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu (ukupno 88.258,71 dinara), ne odstupa od pravnog stava usvojenog na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 12.03.2019. godine, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.

Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi uplate doprinosa, podneta je 04.05.2017. godine, a predmet spora je zahtev tužioca da se obaveže tužena da u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu PIO na osnovice dodatka na platu po osnovu neredovnosti u radu (pravnosnažnom i izvršnom presudom dosuđeni iznos od 88.258,71 dinara), što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.

S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu člana 413, u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić