Rev2 2663/2019 3.5.15.1; prestanak radnog odnosa - zakonski razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2663/2019
18.06.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Enike Veg advokat iz ..., protiv tužene Srednje stručne škole „BB“ iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3328/18 od 17.04.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 18.06.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3328/18 od 17.04.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova postupka po reviziji.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu P1 356/2017 od 11.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa br. .. od 01.04.2016. godine i rešenja br. .. od 21.01.2016. godine tužene Srednje stručne škole „BB“ iz ... . Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da je vrati na rad počev od dana prestanka radnog odnosa - 31.03.2016. godine, omogući joj obavljanje poslova nastavnika praktične nastave iz tehnološke grupe predmeta ili drugih poslova koji odgovaraju njenoj vrsti i stepenu stručne spreme i prijavi je nadležnim organima obaveznog socijalnog osiguranja počev od dana prestanka radnog odnosa. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tužena obaveže na isplatu izgubljene zarade od 01.04.2016. godine do 30.04.2018. godine u ukupnom iznosu od 1.032.797,33 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 08.05.2018. godine do isplate, obračunatu zakonsku zateznu kamatu na označeni iznos počev od dana dospeća svake pojedinačne mesečne obaveze do 07.05.2018. godine u iznosu od 112.897,91 dinar, kao i da nadležnim organima obaveznog socijalnog osiguranja uplati pripadajuće doprinose na neto iznos od 1.032.797,33 dinara prema Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje na dan uplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da plati tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 dinara u roku od osam dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3328/18 od 17.04.2019. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vrbasu P1 356/2017 od 11.10.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navodi revizije o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz stava prvog navedenog člana, učinjene u drugostepenom postupku pogrešnom primenom člana 8. ZPP, nisu osnovane.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, po zaključenom ugovoru o radu na neodređeno vreme od 14.12.2009. godine tužilja je obavljala poslove nastavnika praktične nastave tehnološke grupe predmeta sa VI stepenom stručne spreme. Praktičnu nastavu iz predmeta prehrambena tehnologija i osnovi prehrambene tehnologije tužilja je držala učenicima obrazovnog profila proizvođač prehrambenih proizvoda, do njegovog ukidanja, i učenicima lako ometenim u mentalnom razvoju na obrazovnom profilu pekar i mesar. Vanrednim inspekcijskim nadzorom od 22.06.2015. godine ustanovljeno je da tužilja nema odgovarajuće obrazovanje iz člana 3. stav 1. tačka 8. podtačka v) Pravilnika o vrsti stručne spreme nastavnika, stručnih saradnika i pomoćnih nastavnika u stručnim školama za učenike lako mentalno ometene u razvoju, za područje rada poljoprivreda, proizvodnja i prerada hrane, i naloženo direktoru tužene da u roku od pet dana reguliše tužiljin radnopravni status u skladu sa zakonom. Prosvetna inspekcija je, na zahtev direktora tužene, ovaj rok prvo produžila za šest meseci, a zatim i za još mesec dana, tako da je tužilja imala rok da do 28.02.2016. godine završi vanredno školovanje na obrazovnom profilu prehrambeni tehničar. Aneksom ugovora o radu od 03.09.2015. godine ugovoreno je da će tužilja poslove dalje obavljati sa IV stručne spreme - tehnolog ulja, biljnih masti i margarina, i obavezana je da do 28.01.2016. godine stekne stručnu spremu prehrambeni tehničar u cilju izvršenja mera naloženih zapisnikom o inspekcijskom nadzoru. Tužilja je 17.11.2015. godine stekla licencu za samostalno obavljanje obrazovno-vaspitnog rada u okviru svoje struke. Do 28.02.2016. godine tužilja nije stekla stručnu spremu prehrambeni tehničar. Od 01.03. do 30.03.2016. godine nalazila se na bolovanju. Tužena je 01.04.2016. godine donela rešenje o prestanku radnog odnosa tužilje na radnom mestu nastavnika praktične nastave u odeljenjima za učenike lako mentalno ometene u razvoju - obrazovni profil pekar i mesar, zbog neposedovanja odgovarajućeg obrazovanja u skladu sa označenim Pravilnikom. Tužilja je podnela prigovor koji je Školski odbor odbio rešenjem od 21.04.2016. godine. Istog dana kada je Školski odbor odlučivao o njenom prigovoru tužilja je maturirala i stekla zvanje prehrambenog tehničara sa IV stručne spreme, o čemu je usmeno obavestila Školski odbor. Tužilja nije mogla biti raspoređena na druge poslove nastavnika sa IV ili VI stepenom stručne spreme - za nastavnika praktične nastave na obrazovnom profilu prehrambeni tehničar zahteva se VII stepen stručne spreme.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 120. stav 1. tačka 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/09 ... 68/15) propisano je da u radni odnos u ustanovi može da bude primljeno lice koje ima odgovarajuće obrazovanje. Prema stavu 4. te odredbe, zaposlenom prestaje radni odnos ako se u toku radnog odnosa utvrdi da ne ispunjava uslove iz stava 1. tog člana ili ako odbije da se podvrgne lekarskom pregledu u nadležnoj zdrasvstvenoj ustanovi, na zahtev direktora.

U konkretnom slučaju, tužilja je po ukidanju obrazovnog profila proizvođač prehrambenih proizvoda praktičnu nastavu iz predmeta prehrambena tehnologija i osnovi prehrambene tehnologije nastavila da drži učenicima lako mentalno ometenim u razvoju, na obrazovnom profilu pekar i mesar. Tužilja je te poslove obavljala sa VI stepenom stručne spreme - inženjer tehnologije, smer konzervisane hrane, a nakon inspekcijske kontrole kojom je ustanovljeno da nema odgovarajuće obrazovanje i po aneksu ugovora o radu od 03.09.2015. godine, sa IV stručne spreme - tehnolog ulja, biljnih masti i margarina.

Pravilnikom o vrsti stručne spreme nastavnika, stručnih saradnika i pomoćnih nastavnika („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 1/95 ... 2/12) propisano je da u području rada poljoprivreda, prozvodnja i prerada hrane, praktičnu nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada iz stručnih predmeta u obrazovnom profilu pekar, mesar i proizvođač prehrambenih proizvoda može da izvodi predavač sa završenom školom za visokokvalifikovane radnike ili položenim ispitom u zvanju specijaliste - V stručne spreme, poljoprivredni tehničar - svi smerovi i prehrambeni tehničar.

Ovo obrazovanje tužilja nije imala, što je uočeno vanrednim inspekcijskim nadzorom, a nije ga ni stekla do dana kada je doneto rešenje o otkazu ugovora o radu - prestanku radnog odnosa. Zbog toga je pobijano rešenje doneto pravilnom primenom člana 120. stav 4. u vezi stava 1. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i člana 3. stav 1. tačka 8. podtačka v) označenog Pravilnika.

U tom kontekstu, irelevantni su navodi revizije da je tužilja potrebno obrazovanje stekla na dan kada je Školski odbor tužene odlučivao o njenom prigovoru, jer potrebno obrazovanje za poslove nastavnika praktične nastave nije imala ni u vreme kada je zasnovala radni odnos, a ni u vreme kada je tužena donela rešenje o prestanku radnog odnosa.

Iz tih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Tuženi neosnovano zahteva naknadu troškova postupka po reviziji. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, troškovi odgovora na reviziju nisu bili nužni, zbog čega je primenom člana 165. stav 1. u vezi člana 154. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić