Rev2 269/2018 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 269/2018
21.05.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Ilić, advokat iz ..., protiv tužene „BB“ doo ..., čiji je punomćnik Mara Janjić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1925/16 od 21.06.2017. godine, u sednici održanoj 21.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1925/16 od 21.06.2017. godine.

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 849/14 od 04.02.2016. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev tužioca i poništeno je rešenje generalnog dikretora tužene broj .. od 14.09.2006. godine, kojim je tužiocu prestao radni odnos, kao nezakonito. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena, da tužiocu na ime troškova postupka plati 319.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1925/16 od 21.06.2017. godine, donetom nakon održane rasprave, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, delu stava drugog u kom je obavezana tužena da tužioca vrati na rad i stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava drugog izreke kojim je obavezana tužena da tužioca rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnosti i u tom delu je tužba odbačena. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka plati 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. ZPP, na koju se revizijom ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, rešenjem pravnog prethodnika tužene broj .. od 14.09.2006. godine tužiocu, raspoređenom na poslovima fotolaboranta u crno beloj laboratoriji u fotolaboratoriji, foto studiju otkazan je ugovor o radu zbog prestanka potrebe i isplaćena mu je otpremnina u visini od 236.012,00 dinara. Odlukom o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova kod pravnog prethodnika tužene pod brojem .. od 13.09.2006. godine, sa spiskom zaposlenih koji su proglašeni viškom, članom 1. propisano je da se ovom odlukom utvrđuju poslovi za čijim obavljanjem je prestala potreba kod poslodavca, usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, dat je tabelarni prikaz zaposlenih koji su višak na dan 12.09.2006. godine, pod rednim brojem 24 navedno je ime tužioca, naziv organizacione jedinice - fotolaboratorija, radno mesto - fotolaborant u crno beloj laboratoriji, a u vezi sa merama za rešavanje radno pravnog statusa – otkaz ugovora o radu sa otkaznim rokom od 30 dana. U članu 2. stav 6. iste odluke navedeno je da je usvajanjem Pravilnika o sistematizaciji poslova od 04.11.2004. godine ukinuto Odeljenje fotolaboratorije i da je prestala potreba za obavljanjem poslova fotolaboranta u crno beloj laboratoriji. Članom 1. Pravilnika o radu od 13.08.2006. godine utvrđena su prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa kod tužene, postupak izmene i dopune pravilnika i dr. Članom 2. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova od 26.05.2006. godine propisano je da su svi poslovi u društvu sistematizovani u posebnim tabelama poslova koji čine sastavni deo pravilnika, da u sastavu društva posluju organizacioni delovi direkcija, generalni direktor, zamenik generalnog direktora, izvršni direktor, art direktor, interna revizija, dnevne novine „BB“, „VV“, da se poslovni sistem sastoji od oglasnog sektora, finansijskog sektora, sektora ljudskih resursa, sektora prodaje, marketinga, korporativnih poslova i izdavačke delatnosti. U fotolaboratoriji je 04.11.2004. godine, kada je donet Pravilnik o sistematizaciji kojim je ukinuto Odeljenje fotolaboratorije, bilo 12 zaposlenih, od kojih su na druge poslove raspoređena tri zaposlena u periodu od 04.11.2004. godine do 01.07.2006. godine, na osnovu sporazuma između poslodavca i zaposlenog prestao je radni odnos jednom zaposlenom 31.07.2005. godine, u okviru Programa za rešavanje viška zaposlenih na bazi dobrovoljnosti uz isplatu stimulativne otpremnine ugovor je otkazan za četiri zaposlena 09.10.2006. godine, za dva zaposlena ugovor o radu otkazan je na osnovu odluke generalnog direktora o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova bez donošenja programa rešavanja viška zaposlenih, a ugovor o radu za dva zaposlena nije otkazan, jer su uživala zakonsku zaštitu. Tužilac je po ukidanju Odeljenja fotolaboratorije u skladu sa sistematizacijom od 04.11.2004. godine, nastavio da radi kod tužene sve do 14.09.2006. godine (kada je doneto sporno rešenje o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom), imao je status zaposlenog sa svim prinadležnostima iz radnog odnosa, a obavljao je poslove po nalogu poslodavca.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05), poništili rešenje tužene od 14.09.2006. godine i obavezali tuženu da tužioca vrati na rad.

Članom 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05, 61/05) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da nije nastao otkazni razlog iz člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, jer je tužena utvrdila prestanak potrebe za radom tužioca na poslovima fotolaboranta u crno beloj laboratoriji u fotolaboratoriji, fotostudiju, koje poslove tužilac nije obavljao u vreme donošenja spornog rešenja, s obzirom da je navedene poslove prestao da obavlja 04.11.2004. godine, kada je donet Pravilnik o sistematizaciji poslova kojim je ukinuto Odeljenje fotolaboratorije. Naime, Pravilnik o sistematizaciji poslova, koji poslodavac donosi na osnovu člana 24. stav 2. Zakona o radu predstavlja opšti akt, usvajanjem Pravnilnika o sisitematizaciji poslova od 04.11.2004. godine, kojim je ukinuto Odeljenje fotolaboratorije, prestala je potreba za obavljanjem poslova fotolaboranta u crno beloj laboratoriji, pa kako je tužilac po ukidanju Odeljenja fotolaboratorije od 04.11.2004. godine nastavio da radi kod tužene na drugim poslovima sve do 14.09.2006. godine, kada je doneto rešenje o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za njegovim radom, bez zaključenog aneksa ugovora o radu, to je pravilna ocena nižestepenih sudova da je rešenje o otkazu ugovora o radu od 14.09.2006. godine nezakonito, s obzirom da poslodavac može utvrditi prestanak potrebe za radom zaposlenog na poslovima za koje je zaključio ugovor o radu ili na koje je zakonito premešten.

Saglasno navedenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je suproto revizijskim navodima, pravilan zaključak nižestepenih sudova da nije postojao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiocu, kao tehnološkom višku na osnovu člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, zbog čega je tuženi u obavezi da tužioca vrati na rad na osnovu člana 191. stav 1. istog zakona.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

S obzirom na uspeh tužene u ovom postupku, odbijen je zahtev za naknadu troškova revizije, sa kojih razloga je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Slađana Nakić Momirović

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić